Zelengorske oči – Rajska utočišta za gljive

Premda su sve planine sa prirodnim jezerima glacijalnog, cirknog ili drugog porijekla u Bosni i Hercegovini lijepe na sebi svojstven način jedna od njih je ipak posebna po tom pitanju. Planina Zelengora sa najvećim brojem jezera u našoj zemlji predstavlja iskonsku oazu i divljinu, ali i nepregledno prostranstvo u čijim njedrima se nalaze neka od najmarkantnijih planinskih prirodnih jezera u ovom dijelu Europe uopće.

Ovi nestvarni i bajkoviti predjeli ujedno predstavljaju i vrlo značajna utočišta za značajan broj različitih vrsta gljiva koje razlažu odumrlu močvarnu vegetaciju, grade simbiozu sa higrofilnim vrstama drveća i grmlja poput vrba ili parazitiraju na nekoj vrsti insekta koji obitava na ovoj vrsti staništa. Jezerske obale su posebno interesantna staništa za brojne vrste askomiceta i predstavljaju istinske refugije u nepreglednom bespuću i vrletima Zelengore.

Raznolikost obalne vegetacije na jezerima Zelengore uslovila je i različitost gljivljih vrsta. U uslovima progresivne sukcesije pojedinih jezera, gljive dolaze do izražaja i u ulozi stabilizatora usporavaju ove nepovratne procese razlažući odumrlu organsku materiju i omogućavajući njeno kruženje. Istovremeno gljive, među kojima je i određen broj onih rijetkih i usko adaptivnih, obogaćuju i doprinose ukupnoj bioraznolikosti planine Zelengore, ali i Bosne i Hercegovine u cjelini.

Orlovačko, Kotlaničko, Kladopoljsko i Štirinsko jezero te jezera Gornje i Donje bare, ali i ona druga jezera koja u okviru Rufford projekta pod nazivom Discovering the Diversity of the Alpine Ascomycetous Fungi in Severely Vulnerable Ecosystems of Glacial and Other Mountainous Lakes in Bosnia and Herzegovina nismo imali priliku istražiti (poput Bijelog i Crnog) ne mogu ostaviti nikoga ravnodušnim, a za znanstvenike i istraživače predstavljaju neiscrpne, ali i izuzetno nadahnjujuće plohe za dugogodišnje opite i znatiželjna ispitivanja.

Upravo zbog toga prijeko je potrebno da se svi zajedno kao vrsta koja koristi ratio svojski potrudimo, ali i poduzmemo sve što je do nas kako bi ovi prirodni fenomeni još dugo vremena ukrašavali planinske krajolike.

Lokvanjsko jezero – nekad, nedavno i sad

Lokvanjsko jezero ili Lokavsko jezero kako ga nazivaju stanovnici obližnjih sela, smješteno je na planini Bjelašnici na 1760 mnv te pored Blatačkog jezera i dosta manjeg Kalajli jezera predstavlja rijetku oazu sa stalnom stajaćom, ali i djelomično protočnom vodom u okviru ovog planinskog masiva.

Ekosistemi planinskih jezera poput Lokvanjskog jezera ne samo da su istinski ukrasi prirode već predstavljaju i refugije u pravom smislu riječi odnosno posljednja utočišta za brojne vrste biljaka, insekata, paukova, vodozemaca i brojnih drugih organizama u nepreglednim planinskim vrletima. Slično je i sa gljivama koje su se na ovom mjestu u izraženom subalpinskom pojasu prilagodile specifičnim, ali često i ekstremim vremenskim i drugim uslovima.

U okviru mikoloških istraživanja koja smo do sada realizovali na Lokvanjskom jezeru identifikovali smo nekoliko vrsta koje su u Bosni i Hercegovini zabilježene samo na ovom lokalitetu te smo na taj način samo načeli otkrivanje diverziteta gljivljih vrsta ovog fantastičnog ukrasa prirode. Treba izdvojiti dvije stenovalentne vrste gljiva koje parazitiraju na jetrenjarkama iz roda MarchantiaOctospora ithacaensis i
Loreleia marchantiae, ali i indikatorske vrste kao što su Myriosclerotinia sp. i Scutellinia patagonica.

Nažalost, uslijed niza prirodnih, ali i objektivnih procesa kao što su klimatske promjene i porast temperature, zatrpavanje siparom, postepeno presušivanje izvora odnosno dotoka vode koja napaja ovaj hidrološki fenomen, Lokvanjsko jezero kao i sva druga planinska jezera nestaju. Zbog navedenih okolnosti Lokvanjsko jezero postepeno obrasta barskom vegetacijom u okviru koje dominiraju vrste iz roda Carex, Rumex, Alchemilla te Juncus u dosta manjem obimu. Ovaj proces zarastanja i zamočvarivanja jezera je i brži nego što mislimo. Kao ilustrativan primjer najbolje nam mogu poslužiti tri fotografije ispod koje su otprilike snimljene sa istog mjesta u razmaku od 35 godina. Na prvoj je jedan od najpoznatijih bosanskohercegovačkih planinara Braco Babić, a u pozadini je Lokvanjsko jezero na kojem gotovo da i nema naznaka barske vegetacije odnosno procesa zamočvarivanja. Fotografija u sredini je snimljena 2011. godine za vrijeme međunarodnog biološkog kampa u organizaciji Društva studenata biologije iz Sarajeva. Treća fotografija je snimljena 07. augusta 2021. godine, a promjene koje su se desile u samoj morfologiji jezera su i više nego evidentne i dokaz su rapidnih promjena u vodnom režimu i dimenzijama jezera. Proces zarastanja i zamočvarivanja je posebno izražen na sjeverozapadnoj stani gdje je jezero u samo 10 godina obraslo u vegetaciju otprilike 15-20 metara više u odnosu na 2011. godinu.

Možda nekome neće biti najjasnije čemu sve ovo kad je u pitanju najvećim dijelom prirodan proces, ali motivi su jasni i neosporni. Naime, specifične vrste organizama koje trenutno naseljavaju vode i obale Lokvanjskog jezera nemaju negdje drugo, barem u krugu od 10 km, potražiti svoj drugi dom. Njihov opstanak je uslovljen postojanošću jezera, a izvjesnim nestankom jezera na ovom lokalitetu će iščeznuti i čitav “mali” živi svijet usko adaptivnih organizama koji se na Lokvanjskom jezeru skrasio duži vremenski period. Sa potpunim nestankom vode nestaće higrofilne vrste biljaka, brojni briofiti, veliki broj insekata i paukova koji obitavaju na obalama jezera, ali i solidan broj gljivljih vrsta, a među njima i neke koje barem za sada, kako je već i ranije pomenuto obitavaju jedino na ovom mjestu.

Ipak, ostaje nam da se nadamo da se to neće desiti kako na Lokvanjskom tako i na drugim planinskim jezerima u Bosni i Hercegovini te da će alpski vodenjak sa snimka ispod još dugo plivati zlaćano zelenkastim bojama Lokvanjskog jezera.

Veliku zahvalnost za iscrpna objašnjenja i stručno vođenje na terenu dugujemo Braci Babiću. Zahvaljujemo se i Adnanu Zimiću na determinaciji vodenjaka.

Fotografije Nedim Jukić i Braco Babić (privatna kolekcija).

Gorske oči i gljive – Svijet koji nestaje

Mikološko udruženje MycoBH ili prije Amatersko mikološko udruženje ove godine je napunilo punih 11 godina od svog osnivanja. 11 godina neprestanog rada, istraživanja i inventarizacije gljiva te promocije mikologije kao nauke u Bosni i Hercegovini. Do danas smo kroz ovo udruženje realizovali brojne popularističke ili naučno-istraživačke projekte, posjetili brojna nedirnuta prirodna blaga u našoj državi, provlačili se kroz brojne gudure, kanjone, prašume, močvare, presušena ili nabujala korita rijeka i potoka, radovali se i ushićeno usklikivali latinske nazive brojnih rijetkih vrsta pri pronalasku na terenima, potajno se nadali i s oprezom (nekad i s malo manje opreza) najavljivali neko novo taksonomsko otkriće, disciplinovano stvarali kreativnu podlogu za dioptriju ili njeno povećanje bjesomučno noćima zureći u mikroskope, lupe i druga pomagala, a uvijek tragajući za onim iskonskim ili barem najbliže izvornom njemu.

Ipak, među svim terenima i projektima koje smo do sada radili posebno mjesto zauzima aktuelni projekat istraživanja mikobiote planinskih i glacijalnih jezera kojeg je podržala Rufford fondacija pod nazivom Discovering the Diversity of the Alpine Ascomycetous Fungi in Severely Vulnerable Ecosystems of Glacial and Other Mountainous Lakes in Bosnia and Herzegovina (pojedinosti o projektu je moguće pregledati ovdje).

Gorske oči, kako planinari i drugi ljubitelji prirode često nazivaju planinska jezera, su sama po sebi posebna, odišu nečim nestvarnim i nesvagdašnjim, često su skrivena duboko u samom srcu planine i njenih vrleti, izolirana od modernog svijeta svjedoče o davnim vremenima ledenjaka i drugačijih prilika na našim prostorima i prkose vremenu, ali do kada…

Najintrigantnija pojedinost ovog projekta je upravo činjenica da sva planinska i glacijalna jezera u Bosni i Hercegovini polako, ali sigurno nestaju. Ovo je neminovnost. Proces koji vjerovatno možemo usporiti, ali ne i zaustaviti. Šta je onda s gljivama? Gljive, moramo reći još uvijek mada se i to pomalo mijenja, nisu u Bosni i Hercegovini ni približno dobro istražene kao što bi to trebale biti. Uže posmatrajući, o gljivama koje naseljavaju obale planinskih i glacijalnih jezera gotovo da se ništa i ne zna. Postoje tek neki šturi i mahom neobjavljeni podaci o ovim specifičnim organizmima na još specifičnijim staništima.

Zar to onda nije najveći mogući motiv koji može biti za jednog istraživača i prirodnjaka? Istražiti nešto što živi i uspijeva se za sada reproducirati na staništima koja nestaju. Za bilo koga ko u sebi ima bar malo konzervacijskog duha i volje ovo je zaista pogon na sva četiri ili da ne kažemo raketni pogon.

Do okončanja projekta imamo još dosta posla pred nama. Da će biti lako, neće, ali se nadamo da će knjiga koja će uslijediti te dokumentarac koji će biti emitovan na državnoj televiziji biti dovoljni da vas uvjere u posebnost svega što smo pomenuli, a nama biti satisfakcija za sav slatki umor koji smo doživjeli kroz njegovu implementaciju.

Do tada nas svakako pratite i ostajte zdravo!

Diverzitet gljiva Zaštićenog pejzaža “Konjuh” – Inventarizacija, zaštita i promocija

Iz štampe uskoro izlazi nova knjiga nastala kao rezultat projekta Istraživanje vrsta gljiva u Zaštićenom pejzažu Konjuh u cilju inventarizacije i promocije vrijednosti čiji je nosilac JU Zaštićeni pejzaž “Konjuh”, realizator članovi Mikološkog udruženja MycoBH, a projekat je podržan od strane Fonda za zaštitu okoliša FBiH. Knjiga pod nazivom Diverzitet gljiva Zaštićenog pejzaža “Konjuh” – Inventarizacija, zaštita i promocija kroz odabrane fotografije i kraće opise u vezi sa morfologijom, fenologijom, distribucijom i konzervacijskim preporukama, predstavlja 114 izdvojenih vrsta gljiva registrovanih na teritoriji zaštićenog područja, ali i preliminarni spisak zabilježenih gljivljih vrsta u ZP “Konjuh”.

Izdavač knjige je JU Zaštićeni pejzaž “Konjuh”, a suizdavač Mikološko udruženje MycoBH. Knjiga je finalni produkt projekta i glavni dio promocije mikoloških vrijednosti ovog zaštićenog područja.

U okviru publikacije izdvojene su najvažnije preporuke i smjernice za upravu zaštićenog područja s ciljem očuvanja, ali i unapređenja postojećeg stanja koje među ostalim pojedinostima i prirodnim vrednotama uslovljava i diverzitet gljiva. Knjigu je u elektronskom formatu moguće preuzeti na: https://www.researchgate.net/…/349173245_Diverzitet…

Promocija nove knjige

U petak 31.01.2020. godine na Mašinskom fakultetu u Sarajevu predstavljena je nova publikacija u izdanju Mikološkog udruženja MycoBH iz Sarajeva pod nazivom Inventarizacija gljiva na teritoriji zaštićenih područja Kantona Sarajevo (SP Vrelo Bosne, ZP Bijambare, SP Skakavac) – Smjernice i preporuke za upravljanje specifičnim tipovima staništa na teritoriji zaštićenih područja, koja je zapravo finalni rezultat implementacije projekta Inventarizacija gljiva razreda Ascomycota na teritoriji pojedinih zaštićenih područja u Kantonu Sarajevo finansiranog od strane Fonda za zaštitu okoliša FBiH.

U okviru publikacije predstavljeni su preliminarni popisi gljivljih vrsta za tri zaštićena područja u Kantonu Sarajevo (SP Vrelo Bosne, ZP Bijambare i SP Skakavac) dok je 68 vrsta gljiva obrađeno detaljnije uz napomene o njihovim ekološkim, fenološkim i distribucijskim karakteristikama. Za navedene vrste predložene su i konkretne konzervacijske smjernice odnosno savjeti usmjereni prije svega ka upravi zaštićenih područja, a sve kako bi se obezbjedila adekvatna zaštita specifičnih vrsta gljiva i osjetljivih staništa u okviru kojih žive i plodonose.

Svi koji su došli na promociju dobili su besplatan primjerak nove publikacije.

Koristimo priliku da se zahvalimo svim posjetiocima koji su izdvojili dragocjeno vrijeme i prisustvovali promociji knjige i nadamo se da se ubrzo vidimo nekom drugom prilikom.

Elektronsku verziju knjige možete preuzeti na: https://www.researchgate.net/publication/338659694_Inventarizacija_gljiva_na_teritoriji_zasticenih_podrucja_Kantona_Sarajevo_SP_Vrelo_Bosne_ZP_Bijambare_SP_Skakavac_Smjernice_i_preporuke_za_upravljanje_specificnim_tipovima_stanista_na_teritoriji_zasti

Foto: Tajda Tufek, Ajla Jašarspahić, Smiljan Tomić

Inventarizacija mikobiote planine Orjen

Prethodne sedmice smo nastavili terenska mikološka istraživanja budućeg zaštićenog područja Orjen, a u okviru projekta inventarizacije mikobiote ovog područja kojeg finansira Republički zavod za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog naslijeđa Republike Srpske.
Iako postojeće vremenske prilike i duži period bez padavina ne idu u prilog plodonošenju i pojavnosti većeg broja gljiva, zabilježili smo sasvim solidan broj vrsta te posjetili neke od fenomenalnih lokaliteta koja su ujedno i pravi rasadnici biodiverziteta na ovom području.
Od kristalno čistih rijeka u nizini i njihovih interesantnih obalnih zona, preko šuma crnog bora ili bukve pa do posebnih reliktnih zajednica munike (Pinus heldreichii) u vršnom pojasu planine.
Hvala Igoru i Krsti iz PD “Vučji zub” Trebinje!

Knjiga – Gljive reda Pezizales u Bosni i Hercegovini (Ugroženost, ekologija i biogeografija)

Dragi poklonici mikologije, konzervacijski aktivisti, ali i poštovaoci prirode uopće,

Zadovoljstvo nam je obavjestiti Vas da je iz štampe izašla knjiga “Gljive reda Pezizales u Bosni i Hercegovini – Ugroženost, ekologija i biogeografija” autora Nedima Jukića i Nihada Omerovića. Ova knjiga je rezultat uspješne provedbe projekta “Research and Contribution to the Conservation of Pezizales (Fungi) in Bosnia and Herzegovina” podržanog od strane Rufford SGF iz Londona.

Knjiga predstavlja izuzetan doprinos mikologiji u Bosni i Hercegovini, ali i hvalevrijedan projekat u regionalnim okvirima. U knjizi je predstavljena ekologija, biogeografija i ugroženost 128 različitih vrsta iz različitih područja u BiH, prezentirani su osnovni razlozi ugroženosti ovih vrsta, ali su i predložene konkretne mjere i aktivnosti za njihovu adekvatnu zaštitu.

Također, knjiga donosi i prijedloge zaštite pojedinih područja u Bosni i Hercegovini, odnosno inicijativu za njihovo proglašavanje IFA područjima (eng. Important Fungus Areas – Područjima od značaja za gljive).

Knjiga je štampana u ograničenom tiražu, a ista se može dobiti uz plaćanje redovne godišnje članarine u Amaterskom mikološkom udruženju.

Izdavač je Amatersko mikološko udruženje iz Sarajeva.

Gljive reda Pezizales u BiH - naslovna

S izdavanjem knjige uspješno je okončana i provedba projekta podržanog od strane Rufford fondacije, a finalni izvještaj se može pronaći na ovom linku.

Carstvo gljiva – rariteti i nove vrste Nacionalnog parka Sutjeska

U potpunosti prenosimo objavu Centra za zaštitu životne sredine iz Banja Luke o rezultatima mikoloških istraživanja na teritoriji Nacionalnog parka Sutjeska:

Nacionalni park Sutjeska čuva najstariju prašumu ovog dijela Evrope, Perućicu, te predstavlja stanište mnogim vrstama od međunarodnog značaja (kao što su balkanska divokoza, medvjed, suri orao i hiljade drugih) i vrstama koje su prisutne samo tu i nigdje drugdje na svijetu, kao što je biljka zvončac Sutjeske. Pored toga, istraživanja koja je Centar za životnu sredinu organizovao pokazuju da je Sutjeska i vrlo važno mjesto za gljive i stanište nekih vrsta koje su na globalnom nivou jako rijetke i ugrožene.

Peziza gerardii

Važnost raznovrsnosti vrsta biljaka, životinja i gljiva proističe iz važnosti postojanja zaštićenih ili još uvijek nenarušenih područja koja se nastoje očuvati i zadržati u što izvornijem, prirodnijem stanju. Biološka raznolikost organizama omogućava funkcionisanje sistema i uz prisustvo rijetkih vrsta znak je prirodnosti, očuvanosti i zdravlja takvih staništa. Raznovrsnost živog svijeta u BiH je posebno bogatstvo i naša je odgovornost da ga sačuvamo. Jedno takvo područje je i Nacionalni park Sutjeska, centar raznovrsosti naše prirode.

Octospora_hygrohypnophilla_Vrela

Samo tokom istraživanja kanjona Sutjeske i Hrčavke 2015. godine je zabilježeno 66 vrsta gljiva, ali zbog specifičnosti životnog ciklusa gljiva ovi rezultati su samo jedan sažeti presjek ukupne raznolikosti ove grupe organizama, prema kojem se, međutim, sa sigurnošću može projektovati njihovo mnogo veće prisustvo na ovim staništima. Dosadašnji rezultati istraživanja gljiva u Nacionalnom parku Sutjeska su obećavajući i sa ovim što smo zabilježili tek je nagoviješteno stvarno stanje carstva gljiva na Sutjesci, ali su rezultati svejedno značajan doprinos zapostavljenoj BiH mikologiji.

Peziza polarispinosa

U okviru istraživanja gljiva tokom 2014. i 2015. godine na teritoriji Nacionalnog parka Sutjeska zabilježeno je ukupno 30 vrsta iz reda Pezizales od kojih neke predstavljaju izuzetno vrijedne nalaze. Ove vrste uglavnom naseljavaju pješčano-muljevita staništa, a najveći broj vrsta je pronađen baš uz obale rijeka na kojima se planiraju izgraditi male hidrocentrale. Ironija je veća ako se spomene da najveći dio ovih vrsta za svoj razvoj, plodonošenje i u krajnjem slučaju opstanak, zahtjeva uslove nenarušenog vodnog režima, te stalnog prisustva vlage i povremenog vlaženja obale.

Patinella_hyalophaea

Pregled svih vrsta reda Pezizales registrovanih uz riječne tokove Sutjeske, Hrčavke i Jabušnice, kao i najznačajnije informacije u vezi sa istim: Adelphella babingtonii, Ascobolus stercorarius, Cheilymenia stercorea,Coprotus leucopocillum (prvi registrovani nalaz za BiH), Geopyxis foetida, Humaria hemisphaerica, Leucoscypha semi-immersa, Marcelleina brevicostatispora (rijetka vrsta čiji je holotip pronađen u okolini Sarajeva), Marcelleina persoonii, Miladina lecithina, Octospora hygrohypnophila (prvi registrovani nalaz za BiH, izuzetno rijetka u svijetu), Parascutellinia violacea (drugi i treći lokalitet u BiH), Peziza polarispinosa (prvi registrovani nalaz za Bosnu i Hercegovinu), Peziza gerardii (treći lokalitet u BiH), Peziza limnaea, Peziza montirivicola (treći registrovani lokalitet u svijetu, vrsta je opisana kao nova za nauku krajem 2015. godine) Peziza subisabellina, Psilopezia nummularia, Pulvinula convexella, Scutellinia crucipila, Scutellinia nigrohirtula, Scutellinia setosa, Scutellinia trechispora, Scutellinia umbrorum, Tarzetta catinus, Tarzetta cupularis, Tarzetta velata, Tricharina ochroleuca, Tricharina praecox i Trichophaea woolhopeia.

Peziza montirivicola

Pored pomenutih nalaza iz reda Pezizales, zabilježen je još par izuzetno vrijednih nalaza. Patinella hyalophaeaSacc. registrovana je ranije samo još u Italiji (holotip) prije 140 godina, te u Kanadi (2012. godina), te predstavlja jedan od najvažnijih zabilježenih nalaza na teritoriji Nacionalnog parka Sutjeska. Uz ovu vrstu pronađena je i Vibrissea filisporia f. Boudieri A. Sánchez & Korf i to po prvi put za Bosnu i Hercegovinu. Interesantan je podatak da se nijedna od gore navedenih vrsta ne nalazi u okviru postojeće Uredbe o Crvenoj listi zaštićenih vrsta flore i faune Republike Srpske, te oskudne i u određenoj mjeri naučno neutemeljene Crvene liste gljiva FBiH.

Sasvim je izvjesno da Nacionalni park Sutjeska krije još čitav niz rariteta i jedinstvenosti kada su u pitanju gljive Balkana i Evrope, te je nužno provoditi kontinuirana i sistematska mikološka istraživanja na ovom području. Izgradnja malih hidroelektrana na rijekama Sutjesci i Hrčavki vodila bi ka gubitku cjelovitosti ovog prirodnog blaga, ali bi ujedno predstavljala i ogroman korak unazad za biodiverzitet u globalnim razmjerama.

Nakon provedenih istraživanja i neophodnih analiza prikupljenog materijala argumentovano možemo konstatovati da je Nacionalni park Sutjeska jedno od mikološko najraznovrsnijih i najvrijednijih područja u Bosni i Hercegovini, ali i šire.

Istraživanje gljiva su proveli Nedim Jukić i Nihad Omerović iz Amaterskog mikološkog društva iz Sarajeva u sklopu naučnog istraživanja koje je organizovao Centar za životnu sredinu, a finansijski podržali švajcarska organizacija Pro Natura (Friends of the Earth Switzerland) i ETNAR projekat finansiran od strane Evropske unije.