Zelengorske oči – Rajska utočišta za gljive

Premda su sve planine sa prirodnim jezerima glacijalnog, cirknog ili drugog porijekla u Bosni i Hercegovini lijepe na sebi svojstven način jedna od njih je ipak posebna po tom pitanju. Planina Zelengora sa najvećim brojem jezera u našoj zemlji predstavlja iskonsku oazu i divljinu, ali i nepregledno prostranstvo u čijim njedrima se nalaze neka od najmarkantnijih planinskih prirodnih jezera u ovom dijelu Europe uopće.

Ovi nestvarni i bajkoviti predjeli ujedno predstavljaju i vrlo značajna utočišta za značajan broj različitih vrsta gljiva koje razlažu odumrlu močvarnu vegetaciju, grade simbiozu sa higrofilnim vrstama drveća i grmlja poput vrba ili parazitiraju na nekoj vrsti insekta koji obitava na ovoj vrsti staništa. Jezerske obale su posebno interesantna staništa za brojne vrste askomiceta i predstavljaju istinske refugije u nepreglednom bespuću i vrletima Zelengore.

Raznolikost obalne vegetacije na jezerima Zelengore uslovila je i različitost gljivljih vrsta. U uslovima progresivne sukcesije pojedinih jezera, gljive dolaze do izražaja i u ulozi stabilizatora usporavaju ove nepovratne procese razlažući odumrlu organsku materiju i omogućavajući njeno kruženje. Istovremeno gljive, među kojima je i određen broj onih rijetkih i usko adaptivnih, obogaćuju i doprinose ukupnoj bioraznolikosti planine Zelengore, ali i Bosne i Hercegovine u cjelini.

Orlovačko, Kotlaničko, Kladopoljsko i Štirinsko jezero te jezera Gornje i Donje bare, ali i ona druga jezera koja u okviru Rufford projekta pod nazivom Discovering the Diversity of the Alpine Ascomycetous Fungi in Severely Vulnerable Ecosystems of Glacial and Other Mountainous Lakes in Bosnia and Herzegovina nismo imali priliku istražiti (poput Bijelog i Crnog) ne mogu ostaviti nikoga ravnodušnim, a za znanstvenike i istraživače predstavljaju neiscrpne, ali i izuzetno nadahnjujuće plohe za dugogodišnje opite i znatiželjna ispitivanja.

Upravo zbog toga prijeko je potrebno da se svi zajedno kao vrsta koja koristi ratio svojski potrudimo, ali i poduzmemo sve što je do nas kako bi ovi prirodni fenomeni još dugo vremena ukrašavali planinske krajolike.

Lokvanjsko jezero – nekad, nedavno i sad

Lokvanjsko jezero ili Lokavsko jezero kako ga nazivaju stanovnici obližnjih sela, smješteno je na planini Bjelašnici na 1760 mnv te pored Blatačkog jezera i dosta manjeg Kalajli jezera predstavlja rijetku oazu sa stalnom stajaćom, ali i djelomično protočnom vodom u okviru ovog planinskog masiva.

Ekosistemi planinskih jezera poput Lokvanjskog jezera ne samo da su istinski ukrasi prirode već predstavljaju i refugije u pravom smislu riječi odnosno posljednja utočišta za brojne vrste biljaka, insekata, paukova, vodozemaca i brojnih drugih organizama u nepreglednim planinskim vrletima. Slično je i sa gljivama koje su se na ovom mjestu u izraženom subalpinskom pojasu prilagodile specifičnim, ali često i ekstremim vremenskim i drugim uslovima.

U okviru mikoloških istraživanja koja smo do sada realizovali na Lokvanjskom jezeru identifikovali smo nekoliko vrsta koje su u Bosni i Hercegovini zabilježene samo na ovom lokalitetu te smo na taj način samo načeli otkrivanje diverziteta gljivljih vrsta ovog fantastičnog ukrasa prirode. Treba izdvojiti dvije stenovalentne vrste gljiva koje parazitiraju na jetrenjarkama iz roda MarchantiaOctospora ithacaensis i
Loreleia marchantiae, ali i indikatorske vrste kao što su Myriosclerotinia sp. i Scutellinia patagonica.

Nažalost, uslijed niza prirodnih, ali i objektivnih procesa kao što su klimatske promjene i porast temperature, zatrpavanje siparom, postepeno presušivanje izvora odnosno dotoka vode koja napaja ovaj hidrološki fenomen, Lokvanjsko jezero kao i sva druga planinska jezera nestaju. Zbog navedenih okolnosti Lokvanjsko jezero postepeno obrasta barskom vegetacijom u okviru koje dominiraju vrste iz roda Carex, Rumex, Alchemilla te Juncus u dosta manjem obimu. Ovaj proces zarastanja i zamočvarivanja jezera je i brži nego što mislimo. Kao ilustrativan primjer najbolje nam mogu poslužiti tri fotografije ispod koje su otprilike snimljene sa istog mjesta u razmaku od 35 godina. Na prvoj je jedan od najpoznatijih bosanskohercegovačkih planinara Braco Babić, a u pozadini je Lokvanjsko jezero na kojem gotovo da i nema naznaka barske vegetacije odnosno procesa zamočvarivanja. Fotografija u sredini je snimljena 2011. godine za vrijeme međunarodnog biološkog kampa u organizaciji Društva studenata biologije iz Sarajeva. Treća fotografija je snimljena 07. augusta 2021. godine, a promjene koje su se desile u samoj morfologiji jezera su i više nego evidentne i dokaz su rapidnih promjena u vodnom režimu i dimenzijama jezera. Proces zarastanja i zamočvarivanja je posebno izražen na sjeverozapadnoj stani gdje je jezero u samo 10 godina obraslo u vegetaciju otprilike 15-20 metara više u odnosu na 2011. godinu.

Možda nekome neće biti najjasnije čemu sve ovo kad je u pitanju najvećim dijelom prirodan proces, ali motivi su jasni i neosporni. Naime, specifične vrste organizama koje trenutno naseljavaju vode i obale Lokvanjskog jezera nemaju negdje drugo, barem u krugu od 10 km, potražiti svoj drugi dom. Njihov opstanak je uslovljen postojanošću jezera, a izvjesnim nestankom jezera na ovom lokalitetu će iščeznuti i čitav “mali” živi svijet usko adaptivnih organizama koji se na Lokvanjskom jezeru skrasio duži vremenski period. Sa potpunim nestankom vode nestaće higrofilne vrste biljaka, brojni briofiti, veliki broj insekata i paukova koji obitavaju na obalama jezera, ali i solidan broj gljivljih vrsta, a među njima i neke koje barem za sada, kako je već i ranije pomenuto obitavaju jedino na ovom mjestu.

Ipak, ostaje nam da se nadamo da se to neće desiti kako na Lokvanjskom tako i na drugim planinskim jezerima u Bosni i Hercegovini te da će alpski vodenjak sa snimka ispod još dugo plivati zlaćano zelenkastim bojama Lokvanjskog jezera.

Veliku zahvalnost za iscrpna objašnjenja i stručno vođenje na terenu dugujemo Braci Babiću. Zahvaljujemo se i Adnanu Zimiću na determinaciji vodenjaka.

Fotografije Nedim Jukić i Braco Babić (privatna kolekcija).

Mikološka istraživanja u Spomeniku prirode Tajan

U prvih mjesec dana implementacije projekta “Otkrivanje diverziteta gljiva SP Tajan s ciljem valorizacije područja” kojeg je podržao Fond za zaštitu okoliša FBiH realizovan je niz terenskih istraživanja na različitim lokalitetima u okviru ovog protektorata. Predmet istraživanja su mahom bili vodni tokovi odnosno slivna područja potoka i rijeka: Lužnica, Mašica, Duboka Tajašnica i Tisovica. Neka od staništa uz ove vodne tokove predstavljaju izuzetno skrovite mikrolokalitete i istinske refugije za brojne osjetljive vrste organizama koji upravo na ovom području pronalaze svoje sigurno utočište.

U okviru preliminarnih istraživanja zabilježen je solidan broj karaktersitičnih vernalnih vrsta gljiva, a neke od njih predstavljaju i značajne bioindikatore, odnosno direktne pokazatelje nenarušenosti pojedinih ekosistema, ali i posebnosti ovih staništa. Posljednja istraživanja su realizovana u impozantnom kanjonu Duboke Tajašnice koji vjerovatno predstavlja i najznačajniji geološko-hidrološki i vegetacijski kompleks ovog zaštićenog područja u pravom smislu riječi (dio fotografija donosimo u nastavku). Napominjemo da će sve mikološke vrijednosti SP Tajan registrovane u okviru implementacije ovog projekta biti objedinjene i publicirane u sveobuhvatnoj finalnoj publikaciji, a kako bi na najadekvatniji način svim interesnim grupama približili značaj ovakvog dragulja za svijet gljiva, ali i uopće.

Koristimo i ovu priliku da se zahvalimo SNIK Atom iz Zavidovića na apsolutnoj i bezrezervnoj podršci na implementaciji projekta te dragocjenom stručnom vodstvu na terenu.

Diverzitet gljiva Zaštićenog pejzaža “Konjuh” – Inventarizacija, zaštita i promocija

Iz štampe uskoro izlazi nova knjiga nastala kao rezultat projekta Istraživanje vrsta gljiva u Zaštićenom pejzažu Konjuh u cilju inventarizacije i promocije vrijednosti čiji je nosilac JU Zaštićeni pejzaž “Konjuh”, realizator članovi Mikološkog udruženja MycoBH, a projekat je podržan od strane Fonda za zaštitu okoliša FBiH. Knjiga pod nazivom Diverzitet gljiva Zaštićenog pejzaža “Konjuh” – Inventarizacija, zaštita i promocija kroz odabrane fotografije i kraće opise u vezi sa morfologijom, fenologijom, distribucijom i konzervacijskim preporukama, predstavlja 114 izdvojenih vrsta gljiva registrovanih na teritoriji zaštićenog područja, ali i preliminarni spisak zabilježenih gljivljih vrsta u ZP “Konjuh”.

Izdavač knjige je JU Zaštićeni pejzaž “Konjuh”, a suizdavač Mikološko udruženje MycoBH. Knjiga je finalni produkt projekta i glavni dio promocije mikoloških vrijednosti ovog zaštićenog područja.

U okviru publikacije izdvojene su najvažnije preporuke i smjernice za upravu zaštićenog područja s ciljem očuvanja, ali i unapređenja postojećeg stanja koje među ostalim pojedinostima i prirodnim vrednotama uslovljava i diverzitet gljiva. Knjigu je u elektronskom formatu moguće preuzeti na: https://www.researchgate.net/…/349173245_Diverzitet…

Usvojena uredba o strogo zaštićenim i zaštićenim divljim vrstama Republike Srpske

Na sjednici Vlade Republika Srpske održanoj 26.06.2020. godine, a na prethodni prijedlog Ministarstva za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju, usvojena je Uredba o strogo zaštićenim i zaštićenim vrstama Republike Srpske.

U izradi Uredbe aktivno učešće manjim dijelom su uzeli i članovi Mikološkog udruženja MycoBH te se u okviru iste za sada našlo 18 vrsta gljiva (7 strogo zaštićenih i 11 zaštićenih).

Kao strogo zaštićene divlje vrste i zaštićene divlje vrste štite se divlje vrste koje su ugrožene ili mogu postati ugrožene i koje imaju poseban značaj sa genetičkog, ekološkog, ekosistemskog, znanstvenog, zdravstvenog, ekonomskog i drugih aspekata. Za njih se, s izuzetkom vrsta zaštićenih drugim propisima, provodi zabrana upotrebe, uništavanja i poduzimanja svih aktivnosti koje mogu ugroziti te vrste i njihova staništa, kao i poduzimanje mjera i aktivnosti za upravljanje njihovim populacijama.

Uredba je nastala prije svega zahvaljujući ekspertima iz različitih oblasti koji su dobrovoljno ustupili podatke te prethodno izvršili odgovarajuće analize i obradu podataka. Čitavim projektom je rukovodio Republički zavod za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeđa Republike Srpske.

Više o uredbi možete pročitati na: http://www.nasljedje.org/sr_RS/pocetak/418-usvojena-uredba-o-strogo-zasticenim-i-zasticenim-divljim-vrstama

Obavještenje o stavljanju na uvid javnosti Prijedloga odluke o proglašenju Parka prirode „Orjen“

Na osnovu Studije zaštite – stručne osnovu za proglašenje Parka prirode „Orjen“, a u okviru GEF/UNEP projekta „Postizanje očuvanja biološke raznovrsnosti kroz uspostavljanje i efikasno upravljanje zaštićenim područjima i izgradnju kapaciteta za zaštitu prirode u Bosni i Hercegovini“, izrađene od strane Republičkog zavoda za zaštitu kulturno – istorijskog i prirodnog nasljeđa i inicijative za proglašenje istog zaštićenog područja, Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske je pripremilo Prijedlog odluke o proglašenju Parka prirode „Orjen“.

U skladu sa članom 15. Zakona o zaštiti prirode Republike Srpske tokom izrade akta o zaštiti  prirodnih  vrijednosti obezbjeđuje se učešće javnosti, putem javnog uvida. Postupak javnog uvida za predmetno zaštićeno područje sprovodi ministarstvo nadležno za zaštitu životne sredine. Mišljenja i primjedbe na Prijedlog odluke zainteresovana javnost može dostavljati na e-mail: z.stojicic@mgr.vladars.net, 30 dana od dana objavljivanja Prijedloga odluke na Portalu, odnosno stranici Vlade Republike Srpske.

Studiju zaštite i Prijedlog odluke o proglašenju Parka prirode „Orjen“ možete preuzeti na sljedećem linku: https://www.vladars.net/sr-SP-Cyrl/Vlada/Ministarstva/mgr/PAO/Pages/Javni_uvid_-_zastita_prirode.aspx#collapsible0

Promocija nove knjige

U petak 31.01.2020. godine na Mašinskom fakultetu u Sarajevu predstavljena je nova publikacija u izdanju Mikološkog udruženja MycoBH iz Sarajeva pod nazivom Inventarizacija gljiva na teritoriji zaštićenih područja Kantona Sarajevo (SP Vrelo Bosne, ZP Bijambare, SP Skakavac) – Smjernice i preporuke za upravljanje specifičnim tipovima staništa na teritoriji zaštićenih područja, koja je zapravo finalni rezultat implementacije projekta Inventarizacija gljiva razreda Ascomycota na teritoriji pojedinih zaštićenih područja u Kantonu Sarajevo finansiranog od strane Fonda za zaštitu okoliša FBiH.

U okviru publikacije predstavljeni su preliminarni popisi gljivljih vrsta za tri zaštićena područja u Kantonu Sarajevo (SP Vrelo Bosne, ZP Bijambare i SP Skakavac) dok je 68 vrsta gljiva obrađeno detaljnije uz napomene o njihovim ekološkim, fenološkim i distribucijskim karakteristikama. Za navedene vrste predložene su i konkretne konzervacijske smjernice odnosno savjeti usmjereni prije svega ka upravi zaštićenih područja, a sve kako bi se obezbjedila adekvatna zaštita specifičnih vrsta gljiva i osjetljivih staništa u okviru kojih žive i plodonose.

Svi koji su došli na promociju dobili su besplatan primjerak nove publikacije.

Koristimo priliku da se zahvalimo svim posjetiocima koji su izdvojili dragocjeno vrijeme i prisustvovali promociji knjige i nadamo se da se ubrzo vidimo nekom drugom prilikom.

Elektronsku verziju knjige možete preuzeti na: https://www.researchgate.net/publication/338659694_Inventarizacija_gljiva_na_teritoriji_zasticenih_podrucja_Kantona_Sarajevo_SP_Vrelo_Bosne_ZP_Bijambare_SP_Skakavac_Smjernice_i_preporuke_za_upravljanje_specificnim_tipovima_stanista_na_teritoriji_zasti

Foto: Tajda Tufek, Ajla Jašarspahić, Smiljan Tomić

IUCN trening/radionica

U periodu od 11.-14.11.2019. godine u zgradi Ujedinjenih nacija u Sarajevu održana je radionica odnosno trening za buduće procjenitelje Crvenih listi u Bosni i Hercegovini.

Radionica je organizovana u okviru programa Ujedinjenih nacija za okoliš/životnu sredinu (UNEP) pod nazivom „Postizanje očuvanja biološke raznolikosti kroz uspostavljanje i efikasno upravljanje zaštićenim područjima i izgradnju kapaciteta za zaštitu prirode u Bosni i Hercegovini“ koji kao jedan od ciljeva ima razvoj sistema za praćenje biološke raznolikosti u BiH, a u saradnji sa Međunarodnom unijom za očuvanje prirode (IUCN).

Radionicu su vodili certificirani treneri za Crvenu listu iz Regionalnog ureda IUCN-a za Istočnu Europu i Srednju Aziju (Beograd, Srbija) i Londonskog zoološkog društva (Zoological Society of London, London, UK).

Na ovom vrlo značajnom znanstvenom događaju i jedinstvenoj prilici da se znanja upijaju direktno od IUCN eksperata učestvovalo je i Mikološko udruženje MycoBH sa svojim predstavnikom.

Inventarizacija mikobiote planine Orjen

Prethodne sedmice smo nastavili terenska mikološka istraživanja budućeg zaštićenog područja Orjen, a u okviru projekta inventarizacije mikobiote ovog područja kojeg finansira Republički zavod za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog naslijeđa Republike Srpske.
Iako postojeće vremenske prilike i duži period bez padavina ne idu u prilog plodonošenju i pojavnosti većeg broja gljiva, zabilježili smo sasvim solidan broj vrsta te posjetili neke od fenomenalnih lokaliteta koja su ujedno i pravi rasadnici biodiverziteta na ovom području.
Od kristalno čistih rijeka u nizini i njihovih interesantnih obalnih zona, preko šuma crnog bora ili bukve pa do posebnih reliktnih zajednica munike (Pinus heldreichii) u vršnom pojasu planine.
Hvala Igoru i Krsti iz PD “Vučji zub” Trebinje!

Međunarodna mikološka radionica – AscoBH 2018

U periodu od 09. do 11.08.2018. godine na planinama Igmanu, Bjelašnici i Visočici održana je Međunarodna mikološka radionica – AscoBH 2018. Radionica je po prvi put održana u ovom obliku u organizaciji Mikološkog udruženja MycoBH iz Sarajeva, a u okviru Rufford projekta Assessment of Diversity of Ascomycetous Fungi in several potential protected territories in Bosnia and Herzegovina.

Istraživačka baza je bio planinarski dom Vrela (Tušila, Visočica).

Radionica je imala isključivo znanstveno-istraživački karakter, a primarni cilj je bio inventarizacija gljiva razreda Ascomycota na području navedenih planina, odnosno na teritoriji potencijalnog nacionalnog parka.

Na radionici su učestvovali istraživači iz Austrije, Hrvatske i Bosne i Hercegovine.

Učesnici su u okviru tri dana prije svega istraživali dolinu Jelenjače na Visočici, lokalitet Javornik i prašumu Ravnu valu na Igmanu te pjeskovito-muljevita obalna područja i vrbike uz rijeku Rakitnicu.

Nakon terenskog rada slijedile su determinacije prikupljenih uzoraka i laboratorijski rad u planinarskom domu u Tušilima.

Preliminarni rezultati radionice potvrđuju da se prostor Igmana, Bjelašnice i Visočice s pravom može smatrati mikološki važnim područjem (IFA područje). Određeni broj vrsta je zabilježen po prvi put za Bosnu i Hercegovinu, a jedan dio registrovanih nalaza su izuzetno rijetke i ugrožene vrste gljiva općenito.

Organizator, ali i svi učesnici su zajedničkog mišljenja da bi ovakav znanstveni skup trebao osigurati kontinuitet te postati tradicionalan način doprinosa poznavanju mikobiote Bosne i Hercegovine.

Fotografije: Ivana, Smiljan, Neven i Nedim

1 2 3