Tresetišta – Ostaci postglacijalnog doba

Đildino tresetište - Zvijezda

Da li ste znali da u Bosni i Hercegovini postoje mikro staništa koja su identična onima iz Sjeverne Evrope i Azije odnosno Skandinavije i Sibira? Iako zauzimaju gotovo neznatne površine kod nas, tresetišta (eng. Peatlands) su živući svjedoci i svojevrsna reliktna ostavština postglacijalnog doba. Danas globalno predstavljaju možda i najugroženije tipove ekosistema.

Tresetištima zapravo nazivamo staništa koja su vrlo bliska močvarama, kod nas su najčešća u gorskom pojasu (oko 1.000 mnv), karakteriše ih stalno prisustvo vlage i vode odnosno slaba vodopropusnost podloge, oskudijevaju kisikom i nutrijentima pa ih odlikuje vrlo usporen proces razgradnje odumrle organske materije. Zbog usporene razgradnje odumrlih biljaka na ovom tipu staništa se formiraju tresetni slojevi odnosno treset koji se nažalost najčešće eksploatiše za potrebe ogrijeva. Pored eksploatacije treseta ovi ekosistemi su često ugroženi i drugim antropogenim djelovanjima: meliorizacijom za potrebe poljoprivrede, narušavanjem hidrološkog režima tresetišta, sječom, ali i drugim izmjenama koje narušavaju izvorni karakter staništa.

Malo tresetište na Bijambarama smješteno neposredno uz glavnu šetnicu – © MycoBH

Tresetištem se zapravo naziva svako stanište koje je prekriveno tresetom minimalne debljine 30 cm. Iako postoje različiti tipovi i forme tresetišta, jedne od najzanimljvijih, s biološkog aspekta, su tresetišta prekrivena mahovinama tresetarima (rod Sphagnum). Mahovine tresetari imaju sposobnost apsorpcije nevjerovatne količine vode te su odličan alat u regulaciji suša i poplava. Pored toga ovi specifični ekosistemi su dom velikom broju usko prilagođenih vrsta organizama koje možemo pronaći isključivo i samo tu. Premda za “obične” posjetioce tresetišta ne predstavljaju ništa više do običnih močvara ili bara, za biologe su to istinske riznice biodiverziteta i jedinstvena prilika da se upoznaju brojne vrste koje nemamo priliku susresti drugdje. Tresetište je ustvari svojevrsni “flashback” u prošlost, u period kada je klima na ovim prostorima bila dosta hladnija, a posljednje ledeno doba netom završilo.

Kao što smo već naveli, tresetišta danas pokrivaju veoma male fragmentirane površine u Bosni i Hercegovini pa je stoga vrlo važno da ih adekvatno zaštitimo i na taj način sačuvamo sve prirodne dragocjenosti koje ih karakterišu.

Neka od najpoznatijih i najvećih tresetišta kod nas su: Han Kram kod Han Pijeska, zatim Duga, Slana i Okrugla bara na teritoriji Zaštićenog pejzaža Bijambare, Đildino i druga manja tresetišta na planini Zvijezdi, te manja tresetišta na planinama Vranici, Jahorini i dr.

Pogled na glavne prirodne vrijednosti ZP Bijambare: tresetišta Duga, Slana i Okrugla bara, potok Bjelila te bijambarske pećine – © MycoBH

Zbog niskog udjela hranjivih materija tresetišta često karakterišu i karnivorne biljke – mesožderke, koje su primorane da zbog nedostataka nutrijenata u tlu i vodi iste osiguravaju na druge načine, koristeći nešto drugačije životne strategije.

Tresetišta su danas vrlo interesantna za nauku jer dokazano aktivno djeluju na reduciranje negativnih efekata koje sa sobom nose klimatske promjene, najveći su absorber ugljika na planeti Zemlji, regulišu hidrološka kretanja i spriječavaju oscilacije, čine klimu hladnijom i obično se kod nas nalaze na mrazištima (Bijambare, Han Kram, Zvijezda).

Pored svega navedenog vrlo su bitan faktor po biodiverzitet nekog područja, ali i globalno. Premda ih ne karakteriše pretjerano izražena brojnost vrsta flore i faune, na njima pronalazimo mahom vrste koje ne možemo pronaći na drugim mjestima. 

Slana, Okrugla i Duga bara – Zaštićeni pejzaž Bijambare – © MycoBH

Mahovine tresetari – Sphagnum sp. – © MycoBH

Sibirski ambijent na Dugoj bari – Zaštićeni pejzaž Bijambare – © MycoBH

Pogled na Đildino tresetište iz ptičje perspektive – © MycoBH

Gljive na tresetištima

U okviru naučno-istraživačkog projekta pod nazivom “Mires of Bosnia and Herzegovina – Important and Fragile Habitat Types and Refugium for Boreal and Circumboreal Fungal Species” kojeg od ove godine provodi tim znanstvenika iz Mikološkog udruženja MycoBH iz Sarajeva (www.mycobh.com) cilj je u što većoj mjeri istražiti jedinstveni svijet tresetišta u našoj zemlji s posebnim fokusom na različite vrste gljiva koje naseljavaju ove ugrožene ekosisteme.

Kao što je slučaj i kod drugih vrsta organizama, pojedine gljive su se također prilagodile posebnim uvjetima tresetišta, pa neke od njih možemo pronaći isključivo na jednom ili svega par lokaliteta u Bosni i Hercegovini. Mnoge vrste gljiva koje su otkrivene do sada, kroz pomenute projektne aktivnosti, predstavljaju prve ikad zabilježene nalaze za našu zemlju, a iz Mikološkog udruženja MycoBH se nadaju da će zabilježiti i nove vrste za nauku.

Više informacija o projektu, koji ima za cilj promovisati suštinske vrijednosti i značaj tresetišta kroz prizmu mikologije, moguće je pronaći na oficijelnoj stranici projekta: https://shorturl.at/mX268

Projekat “Mires of Bosnia and Herzegovina – Important and Fragile Habitat Types and Refugium for Boreal and Circumboreal Fungal Species” podržan je od strane Rufford fondacije iz Londona i Kantonalne javne ustanove za  Zaštićena područja Kantona Sarajevo.

Panoramski pogled iznad Đildinog tresetišta – planina Zvijezda – © MycoBH

Galerina hybrida – vrsta gljive karakteristična isključivo za tresetišta – © MycoBH

Mitrula paludosa, vrsta gljive koja živi uronjena u vodu – snimljena na teritoriji ZP Bijamabare – © MycoBH

Pogled na tresetište Han Kram s karakterističnom zajednicom maljave breze I bijelog bora –  © MycoBH

Vegetacija na tresetištu Han Kram kod Han Pijeska – © MycoBH

Mires of Bosnia and Herzegovina – Important and Fragile Habitat Types and Refugium for Boreal and Circumboreal Fungal Species

Duge bare

Krajem četvrtog mjeseca započeta je realizacija naučno-istraživačkog projekta Mires of Bosnia and Herzegovina – Important and Fragile Habitat Types and Refugium for Boreal and Circumboreal Fungal Species.

Projekat je podržan po četvrti put od strane Rufford fondacije iz Londona, a podršku su ovaj put pružili i Kantonalna javna ustanova za zaštićena područja Kantona Sarajevo te Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine na čemu smo im neizmjerno zahvalni.

Ovaj projekat podrazumijeva čitav set mikoloških istraživanja na tresetištima širom Bosne i Hercegovine, s glavnim osvrtom na acidofilne tresete na planini Zvijezdi i na Bijambarama. Fokus istraživanja će biti na pronalasku i identifikaciji specifičnih, usko adaptivnih vrsta gljiva koje žive isključivo na tresetnim staništima te se ne mogu pronaći drugdje.

Prva istraživanja su opravdala očekivanja. Registrovano je nekoliko ekstremno prilagođenih vrsta gljiva pa opravdano priželjkujemo ono što slijedi.

Iskreno se nadamo da ćemo kroz kvalitetne materijale i outpute koje će polučiti projekat uspjeti približiti jednom dijelu javnosti sav značaj ovih jedinstvenih reliktnih staništa, kako za gljive tako i za sve druge vrste organizama pa i za čovjeka.

Na kraju projekta planirana je promocija knjige i dokumentarnog filma koji će biti napisani i snimljeni u okviru projektnih aktivnosti.

Zelengorske oči – Rajska utočišta za gljive

Premda su sve planine sa prirodnim jezerima glacijalnog, cirknog ili drugog porijekla u Bosni i Hercegovini lijepe na sebi svojstven način jedna od njih je ipak posebna po tom pitanju. Planina Zelengora sa najvećim brojem jezera u našoj zemlji predstavlja iskonsku oazu i divljinu, ali i nepregledno prostranstvo u čijim njedrima se nalaze neka od najmarkantnijih planinskih prirodnih jezera u ovom dijelu Europe uopće.

Ovi nestvarni i bajkoviti predjeli ujedno predstavljaju i vrlo značajna utočišta za značajan broj različitih vrsta gljiva koje razlažu odumrlu močvarnu vegetaciju, grade simbiozu sa higrofilnim vrstama drveća i grmlja poput vrba ili parazitiraju na nekoj vrsti insekta koji obitava na ovoj vrsti staništa. Jezerske obale su posebno interesantna staništa za brojne vrste askomiceta i predstavljaju istinske refugije u nepreglednom bespuću i vrletima Zelengore.

Raznolikost obalne vegetacije na jezerima Zelengore uslovila je i različitost gljivljih vrsta. U uslovima progresivne sukcesije pojedinih jezera, gljive dolaze do izražaja i u ulozi stabilizatora usporavaju ove nepovratne procese razlažući odumrlu organsku materiju i omogućavajući njeno kruženje. Istovremeno gljive, među kojima je i određen broj onih rijetkih i usko adaptivnih, obogaćuju i doprinose ukupnoj bioraznolikosti planine Zelengore, ali i Bosne i Hercegovine u cjelini.

Orlovačko, Kotlaničko, Kladopoljsko i Štirinsko jezero te jezera Gornje i Donje bare, ali i ona druga jezera koja u okviru Rufford projekta pod nazivom Discovering the Diversity of the Alpine Ascomycetous Fungi in Severely Vulnerable Ecosystems of Glacial and Other Mountainous Lakes in Bosnia and Herzegovina nismo imali priliku istražiti (poput Bijelog i Crnog) ne mogu ostaviti nikoga ravnodušnim, a za znanstvenike i istraživače predstavljaju neiscrpne, ali i izuzetno nadahnjujuće plohe za dugogodišnje opite i znatiželjna ispitivanja.

Upravo zbog toga prijeko je potrebno da se svi zajedno kao vrsta koja koristi ratio svojski potrudimo, ali i poduzmemo sve što je do nas kako bi ovi prirodni fenomeni još dugo vremena ukrašavali planinske krajolike.

Lokvanjsko jezero – nekad, nedavno i sad

Lokvanjsko jezero ili Lokavsko jezero kako ga nazivaju stanovnici obližnjih sela, smješteno je na planini Bjelašnici na 1760 mnv te pored Blatačkog jezera i dosta manjeg Kalajli jezera predstavlja rijetku oazu sa stalnom stajaćom, ali i djelomično protočnom vodom u okviru ovog planinskog masiva.

Ekosistemi planinskih jezera poput Lokvanjskog jezera ne samo da su istinski ukrasi prirode već predstavljaju i refugije u pravom smislu riječi odnosno posljednja utočišta za brojne vrste biljaka, insekata, paukova, vodozemaca i brojnih drugih organizama u nepreglednim planinskim vrletima. Slično je i sa gljivama koje su se na ovom mjestu u izraženom subalpinskom pojasu prilagodile specifičnim, ali često i ekstremim vremenskim i drugim uslovima.

U okviru mikoloških istraživanja koja smo do sada realizovali na Lokvanjskom jezeru identifikovali smo nekoliko vrsta koje su u Bosni i Hercegovini zabilježene samo na ovom lokalitetu te smo na taj način samo načeli otkrivanje diverziteta gljivljih vrsta ovog fantastičnog ukrasa prirode. Treba izdvojiti dvije stenovalentne vrste gljiva koje parazitiraju na jetrenjarkama iz roda MarchantiaOctospora ithacaensis i
Loreleia marchantiae, ali i indikatorske vrste kao što su Myriosclerotinia sp. i Scutellinia patagonica.

Nažalost, uslijed niza prirodnih, ali i objektivnih procesa kao što su klimatske promjene i porast temperature, zatrpavanje siparom, postepeno presušivanje izvora odnosno dotoka vode koja napaja ovaj hidrološki fenomen, Lokvanjsko jezero kao i sva druga planinska jezera nestaju. Zbog navedenih okolnosti Lokvanjsko jezero postepeno obrasta barskom vegetacijom u okviru koje dominiraju vrste iz roda Carex, Rumex, Alchemilla te Juncus u dosta manjem obimu. Ovaj proces zarastanja i zamočvarivanja jezera je i brži nego što mislimo. Kao ilustrativan primjer najbolje nam mogu poslužiti tri fotografije ispod koje su otprilike snimljene sa istog mjesta u razmaku od 35 godina. Na prvoj je jedan od najpoznatijih bosanskohercegovačkih planinara Braco Babić, a u pozadini je Lokvanjsko jezero na kojem gotovo da i nema naznaka barske vegetacije odnosno procesa zamočvarivanja. Fotografija u sredini je snimljena 2011. godine za vrijeme međunarodnog biološkog kampa u organizaciji Društva studenata biologije iz Sarajeva. Treća fotografija je snimljena 07. augusta 2021. godine, a promjene koje su se desile u samoj morfologiji jezera su i više nego evidentne i dokaz su rapidnih promjena u vodnom režimu i dimenzijama jezera. Proces zarastanja i zamočvarivanja je posebno izražen na sjeverozapadnoj stani gdje je jezero u samo 10 godina obraslo u vegetaciju otprilike 15-20 metara više u odnosu na 2011. godinu.

Možda nekome neće biti najjasnije čemu sve ovo kad je u pitanju najvećim dijelom prirodan proces, ali motivi su jasni i neosporni. Naime, specifične vrste organizama koje trenutno naseljavaju vode i obale Lokvanjskog jezera nemaju negdje drugo, barem u krugu od 10 km, potražiti svoj drugi dom. Njihov opstanak je uslovljen postojanošću jezera, a izvjesnim nestankom jezera na ovom lokalitetu će iščeznuti i čitav “mali” živi svijet usko adaptivnih organizama koji se na Lokvanjskom jezeru skrasio duži vremenski period. Sa potpunim nestankom vode nestaće higrofilne vrste biljaka, brojni briofiti, veliki broj insekata i paukova koji obitavaju na obalama jezera, ali i solidan broj gljivljih vrsta, a među njima i neke koje barem za sada, kako je već i ranije pomenuto obitavaju jedino na ovom mjestu.

Ipak, ostaje nam da se nadamo da se to neće desiti kako na Lokvanjskom tako i na drugim planinskim jezerima u Bosni i Hercegovini te da će alpski vodenjak sa snimka ispod još dugo plivati zlaćano zelenkastim bojama Lokvanjskog jezera.

Veliku zahvalnost za iscrpna objašnjenja i stručno vođenje na terenu dugujemo Braci Babiću. Zahvaljujemo se i Adnanu Zimiću na determinaciji vodenjaka.

Fotografije Nedim Jukić i Braco Babić (privatna kolekcija).

Gorske oči i gljive – Svijet koji nestaje

Mikološko udruženje MycoBH ili prije Amatersko mikološko udruženje ove godine je napunilo punih 11 godina od svog osnivanja. 11 godina neprestanog rada, istraživanja i inventarizacije gljiva te promocije mikologije kao nauke u Bosni i Hercegovini. Do danas smo kroz ovo udruženje realizovali brojne popularističke ili naučno-istraživačke projekte, posjetili brojna nedirnuta prirodna blaga u našoj državi, provlačili se kroz brojne gudure, kanjone, prašume, močvare, presušena ili nabujala korita rijeka i potoka, radovali se i ushićeno usklikivali latinske nazive brojnih rijetkih vrsta pri pronalasku na terenima, potajno se nadali i s oprezom (nekad i s malo manje opreza) najavljivali neko novo taksonomsko otkriće, disciplinovano stvarali kreativnu podlogu za dioptriju ili njeno povećanje bjesomučno noćima zureći u mikroskope, lupe i druga pomagala, a uvijek tragajući za onim iskonskim ili barem najbliže izvornom njemu.

Ipak, među svim terenima i projektima koje smo do sada radili posebno mjesto zauzima aktuelni projekat istraživanja mikobiote planinskih i glacijalnih jezera kojeg je podržala Rufford fondacija pod nazivom Discovering the Diversity of the Alpine Ascomycetous Fungi in Severely Vulnerable Ecosystems of Glacial and Other Mountainous Lakes in Bosnia and Herzegovina (pojedinosti o projektu je moguće pregledati ovdje).

Gorske oči, kako planinari i drugi ljubitelji prirode često nazivaju planinska jezera, su sama po sebi posebna, odišu nečim nestvarnim i nesvagdašnjim, često su skrivena duboko u samom srcu planine i njenih vrleti, izolirana od modernog svijeta svjedoče o davnim vremenima ledenjaka i drugačijih prilika na našim prostorima i prkose vremenu, ali do kada…

Najintrigantnija pojedinost ovog projekta je upravo činjenica da sva planinska i glacijalna jezera u Bosni i Hercegovini polako, ali sigurno nestaju. Ovo je neminovnost. Proces koji vjerovatno možemo usporiti, ali ne i zaustaviti. Šta je onda s gljivama? Gljive, moramo reći još uvijek mada se i to pomalo mijenja, nisu u Bosni i Hercegovini ni približno dobro istražene kao što bi to trebale biti. Uže posmatrajući, o gljivama koje naseljavaju obale planinskih i glacijalnih jezera gotovo da se ništa i ne zna. Postoje tek neki šturi i mahom neobjavljeni podaci o ovim specifičnim organizmima na još specifičnijim staništima.

Zar to onda nije najveći mogući motiv koji može biti za jednog istraživača i prirodnjaka? Istražiti nešto što živi i uspijeva se za sada reproducirati na staništima koja nestaju. Za bilo koga ko u sebi ima bar malo konzervacijskog duha i volje ovo je zaista pogon na sva četiri ili da ne kažemo raketni pogon.

Do okončanja projekta imamo još dosta posla pred nama. Da će biti lako, neće, ali se nadamo da će knjiga koja će uslijediti te dokumentarac koji će biti emitovan na državnoj televiziji biti dovoljni da vas uvjere u posebnost svega što smo pomenuli, a nama biti satisfakcija za sav slatki umor koji smo doživjeli kroz njegovu implementaciju.

Do tada nas svakako pratite i ostajte zdravo!

Novi Rufford projekat

Prethodni vikend smo započeli sa implementacijom aktivnosti i terenskog istraživanja gljiva u okviru novog Rufford projekta Discovering the Diversity of the Alpine Ascomycetous Fungi in Severely Vulnerable Ecosystems of Glacial and Other Mountainous Lakes in Bosnia and Herzegovina.

Glavni cilj projekta je izvršiti inventarizaciju gljiva odjeljka Ascomycota koje naseljavaju glacijalna i druga planinska jezera u Bosni i Hercegovini kao jednog od najugroženijih tipova staništa uopće, ali i uraditi preliminarnu procjenu ugroženosti takvih vrsta.

Projektom je planirano objavljivanje znanstvenih radova, publiciranje sveobuhvatne monografije te produkcija dokumentarnog filma na ovu temu.

Za početak terenskog rada odabrali smo Blatačko jezero. Ovo glacijalno jezero smješteno je na planini Bjelašnici u neposrednoj blizini sela Blace. Poput gorskog oka i svjedoka davno prošlih vremena i perioda glacijacije još uvijek prkosi prirodnim procesima sukcesije te pruža utočište za brojne vrste biljaka, životinja i gljiva. Nekadašnje dimenzije jezera su 400 m dužina, 150 m širina, a dubina do 4 metra. Ljeti temperatura vode doseže i do 22°C. Ovaj predio je zajedno sa kanjonom Rakitnice i okolnim nekropolama stećaka svojevremeno proglašen kulturnim pejzažem i nacionalnim spomenikom. Jezero je pored dosta više istraženog biljnog i životinjskog svijeta veoma značajno za brojne vrste gljiva, posebno gljiva razreda Ascomycota koje članovi našeg udruženja istražuju u okviru pomenutog Rufford projekta.

Diversity of Ascomycetous Fungi in the Territories of Protected Areas and in the Areas Evaluated for the Protection in Bosnia-Herzegovina

Objavljena je nova publikacija proizašla iz Rufford projekta Assessment of Diversity of Ascomycetous Fungi in Several Potential Protected Territories in Bosnia and Herzegovina.
U okviru ove knjige pod naslovom “Diverzitet gljiva odjeljka Ascomycota na teritoriji zaštićenih područja i područja u evaluaciji za zaštitu u Bosni i Hercegovini – Uspostava područja važnih za gljive (IFA) / Diversity of Ascomycetous Fungi in the Territories of Protected Areas and in the Areas Evaluated for the Protection in Bosnia-Herzegovina – Establishing Important Fungus Areas (IFA)” predstavljena je nadograđena metodologija koncepta identifikacije područja od značaja za gljive (IFA – Important Fungus Areas).
Knjiga broji 234 strane, a u istoj je predstavljeno 9 područja od velikog značaja za diverzitet i očuvanje raznolikosti gljivljih vrsta u Bosni iHercegovini te su zarad sveobuhvatnog konzervacijskog pristupa objedinjeni i integrisani podaci o drugim ugroženim vrstama organizama zabilježnih na predmetnim područjima.
U publikaciji su morfološki (makro i mikro fotografijama) te deskriptivno predstavljene ukupno 42 indikatorske vrste gljiva, a desetine drugih vrsta su predstavljene pojedinačnim fotografijama sa karakterističnim morfološkim elementima.
Knjiga je dominantno pisana engleskim jezikom, a najvažniji detalji i sažeci su izvučeni na BHS-u. Izdavač je Mikološko udruženje MycoBH iz Sarajeva, a štampana je u 200 primjeraka.
Publikaciju možete preuzeti na sljedećem linku: Download knjige – ResearchGate

Fotografija gore (iz publikacije): rijeka Orlja, okolina Olova (foto: Nihad Omerović)

Dokumentarne emisije o gljivama – Nova avantura

Discovering the Diversity of the Alpine Ascomycetous Fungi in Severely Vulnerable Ecosystems of Glacial and Other Mountainous Lakes in Bosnia and Herzegovina – Dokumentarni film (Nova avantura)

Planinska jezera glacijalnog ili nekog drugog porijekla predstavljaju jedinstvene i veoma specifične ekosisteme koji se postepeno, ali sigurno kroz prirodne ili vještačke procese suočavaju s vlastitim nestankom. U okviru ovih staništa tipične, ali i usko adaptivne vrste gljiva pronalaze svoja utočišta.

U ovoj epizodi Nove avanture otkrijte zašto su planinska jezera posebna staništa za gljive, da li postoji neka šansa za opstanak ovih ekosistema kao i koje vrste gljiva smo zabilježili na pojedinim jezerima.

 

Gljive reda Pezizales – Dokumentarne emisije (Nova avantura)

U okviru znanstveno-popularističkog serijala Nova avantura na BHRT-u tokom 2018. godine emitovana su dva nastavka kraćih dokumentarnih filmova o gljivama, prvenstveno gljivama razreda Ascomycota. Dokumentarni prilozi poznavanju mikobiote Bosne i Hercegovine snimani su tokom 2018. godine na više lokaliteta od kojih vrijedi izdvojiti prašumu Perućicu u NP Sutjeska, prašumu Ravna vala na planini Igman, okolinu Olova i gornji tok rijeke Orlje te planinu Lisinu kod Mrkonjić Grada.

Koristimo priliku da se još jednom zahvalimo Rufford Small Grant Foundation na podršci naučno-istraživačkom projektu Assessment of Diversity of Ascomycetous Fungi in several potential protected territories in Bosnia and Herzegovina te kompletnoj ekipi BHRT-a na čelu s urednikom Nihadom Zečevićem.

U snimanju emisije učestvovali: Rade Gašić, Nihad Omerović, Smiljan Tomić i Nedim Jukić.

Kraži sažetak dokumentarnih emisija je moguće pogledati na linku ispod.

 

Međunarodna mikološka radionica – AscoBH 2018

U periodu od 09. do 11.08.2018. godine na planinama Igmanu, Bjelašnici i Visočici održana je Međunarodna mikološka radionica – AscoBH 2018. Radionica je po prvi put održana u ovom obliku u organizaciji Mikološkog udruženja MycoBH iz Sarajeva, a u okviru Rufford projekta Assessment of Diversity of Ascomycetous Fungi in several potential protected territories in Bosnia and Herzegovina.

Istraživačka baza je bio planinarski dom Vrela (Tušila, Visočica).

Radionica je imala isključivo znanstveno-istraživački karakter, a primarni cilj je bio inventarizacija gljiva razreda Ascomycota na području navedenih planina, odnosno na teritoriji potencijalnog nacionalnog parka.

Na radionici su učestvovali istraživači iz Austrije, Hrvatske i Bosne i Hercegovine.

Učesnici su u okviru tri dana prije svega istraživali dolinu Jelenjače na Visočici, lokalitet Javornik i prašumu Ravnu valu na Igmanu te pjeskovito-muljevita obalna područja i vrbike uz rijeku Rakitnicu.

Nakon terenskog rada slijedile su determinacije prikupljenih uzoraka i laboratorijski rad u planinarskom domu u Tušilima.

Preliminarni rezultati radionice potvrđuju da se prostor Igmana, Bjelašnice i Visočice s pravom može smatrati mikološki važnim područjem (IFA područje). Određeni broj vrsta je zabilježen po prvi put za Bosnu i Hercegovinu, a jedan dio registrovanih nalaza su izuzetno rijetke i ugrožene vrste gljiva općenito.

Organizator, ali i svi učesnici su zajedničkog mišljenja da bi ovakav znanstveni skup trebao osigurati kontinuitet te postati tradicionalan način doprinosa poznavanju mikobiote Bosne i Hercegovine.

Fotografije: Ivana, Smiljan, Neven i Nedim

AscoBH – Mikološka radionica (Tušila, 08.-12.08.)

U periodu od 08.-12.08. na planini Visočici, lokalitet Tušila, a u okviru Rufford projektnih aktivnosti, održat će se I Mikološka ekspedicija i radionica – AscoBH.

Mikološka istraživanja će biti realizovana na različitim lokalitetima na planinama Igman, Bjelašnici i Visočici, a u svrhu kontribucije znanstveno utemljenih argumenta i valorizacije diverziteta ovog područja s ciljem njegove krajnje zaštite.

Detalje i najavu AscoBH mikološke radionice možete pronaći na linku ispod.

Pozivnica – Mikološka radionica

 

1 2 3