Tresetišta – Ostaci postglacijalnog doba

Đildino tresetište - Zvijezda

Da li ste znali da u Bosni i Hercegovini postoje mikro staništa koja su identična onima iz Sjeverne Evrope i Azije odnosno Skandinavije i Sibira? Iako zauzimaju gotovo neznatne površine kod nas, tresetišta (eng. Peatlands) su živući svjedoci i svojevrsna reliktna ostavština postglacijalnog doba. Danas globalno predstavljaju možda i najugroženije tipove ekosistema.

Tresetištima zapravo nazivamo staništa koja su vrlo bliska močvarama, kod nas su najčešća u gorskom pojasu (oko 1.000 mnv), karakteriše ih stalno prisustvo vlage i vode odnosno slaba vodopropusnost podloge, oskudijevaju kisikom i nutrijentima pa ih odlikuje vrlo usporen proces razgradnje odumrle organske materije. Zbog usporene razgradnje odumrlih biljaka na ovom tipu staništa se formiraju tresetni slojevi odnosno treset koji se nažalost najčešće eksploatiše za potrebe ogrijeva. Pored eksploatacije treseta ovi ekosistemi su često ugroženi i drugim antropogenim djelovanjima: meliorizacijom za potrebe poljoprivrede, narušavanjem hidrološkog režima tresetišta, sječom, ali i drugim izmjenama koje narušavaju izvorni karakter staništa.

Malo tresetište na Bijambarama smješteno neposredno uz glavnu šetnicu – © MycoBH

Tresetištem se zapravo naziva svako stanište koje je prekriveno tresetom minimalne debljine 30 cm. Iako postoje različiti tipovi i forme tresetišta, jedne od najzanimljvijih, s biološkog aspekta, su tresetišta prekrivena mahovinama tresetarima (rod Sphagnum). Mahovine tresetari imaju sposobnost apsorpcije nevjerovatne količine vode te su odličan alat u regulaciji suša i poplava. Pored toga ovi specifični ekosistemi su dom velikom broju usko prilagođenih vrsta organizama koje možemo pronaći isključivo i samo tu. Premda za “obične” posjetioce tresetišta ne predstavljaju ništa više do običnih močvara ili bara, za biologe su to istinske riznice biodiverziteta i jedinstvena prilika da se upoznaju brojne vrste koje nemamo priliku susresti drugdje. Tresetište je ustvari svojevrsni “flashback” u prošlost, u period kada je klima na ovim prostorima bila dosta hladnija, a posljednje ledeno doba netom završilo.

Kao što smo već naveli, tresetišta danas pokrivaju veoma male fragmentirane površine u Bosni i Hercegovini pa je stoga vrlo važno da ih adekvatno zaštitimo i na taj način sačuvamo sve prirodne dragocjenosti koje ih karakterišu.

Neka od najpoznatijih i najvećih tresetišta kod nas su: Han Kram kod Han Pijeska, zatim Duga, Slana i Okrugla bara na teritoriji Zaštićenog pejzaža Bijambare, Đildino i druga manja tresetišta na planini Zvijezdi, te manja tresetišta na planinama Vranici, Jahorini i dr.

Pogled na glavne prirodne vrijednosti ZP Bijambare: tresetišta Duga, Slana i Okrugla bara, potok Bjelila te bijambarske pećine – © MycoBH

Zbog niskog udjela hranjivih materija tresetišta često karakterišu i karnivorne biljke – mesožderke, koje su primorane da zbog nedostataka nutrijenata u tlu i vodi iste osiguravaju na druge načine, koristeći nešto drugačije životne strategije.

Tresetišta su danas vrlo interesantna za nauku jer dokazano aktivno djeluju na reduciranje negativnih efekata koje sa sobom nose klimatske promjene, najveći su absorber ugljika na planeti Zemlji, regulišu hidrološka kretanja i spriječavaju oscilacije, čine klimu hladnijom i obično se kod nas nalaze na mrazištima (Bijambare, Han Kram, Zvijezda).

Pored svega navedenog vrlo su bitan faktor po biodiverzitet nekog područja, ali i globalno. Premda ih ne karakteriše pretjerano izražena brojnost vrsta flore i faune, na njima pronalazimo mahom vrste koje ne možemo pronaći na drugim mjestima. 

Slana, Okrugla i Duga bara – Zaštićeni pejzaž Bijambare – © MycoBH

Mahovine tresetari – Sphagnum sp. – © MycoBH

Sibirski ambijent na Dugoj bari – Zaštićeni pejzaž Bijambare – © MycoBH

Pogled na Đildino tresetište iz ptičje perspektive – © MycoBH

Gljive na tresetištima

U okviru naučno-istraživačkog projekta pod nazivom “Mires of Bosnia and Herzegovina – Important and Fragile Habitat Types and Refugium for Boreal and Circumboreal Fungal Species” kojeg od ove godine provodi tim znanstvenika iz Mikološkog udruženja MycoBH iz Sarajeva (www.mycobh.com) cilj je u što većoj mjeri istražiti jedinstveni svijet tresetišta u našoj zemlji s posebnim fokusom na različite vrste gljiva koje naseljavaju ove ugrožene ekosisteme.

Kao što je slučaj i kod drugih vrsta organizama, pojedine gljive su se također prilagodile posebnim uvjetima tresetišta, pa neke od njih možemo pronaći isključivo na jednom ili svega par lokaliteta u Bosni i Hercegovini. Mnoge vrste gljiva koje su otkrivene do sada, kroz pomenute projektne aktivnosti, predstavljaju prve ikad zabilježene nalaze za našu zemlju, a iz Mikološkog udruženja MycoBH se nadaju da će zabilježiti i nove vrste za nauku.

Više informacija o projektu, koji ima za cilj promovisati suštinske vrijednosti i značaj tresetišta kroz prizmu mikologije, moguće je pronaći na oficijelnoj stranici projekta: https://shorturl.at/mX268

Projekat “Mires of Bosnia and Herzegovina – Important and Fragile Habitat Types and Refugium for Boreal and Circumboreal Fungal Species” podržan je od strane Rufford fondacije iz Londona i Kantonalne javne ustanove za  Zaštićena područja Kantona Sarajevo.

Panoramski pogled iznad Đildinog tresetišta – planina Zvijezda – © MycoBH

Galerina hybrida – vrsta gljive karakteristična isključivo za tresetišta – © MycoBH

Mitrula paludosa, vrsta gljive koja živi uronjena u vodu – snimljena na teritoriji ZP Bijamabare – © MycoBH

Pogled na tresetište Han Kram s karakterističnom zajednicom maljave breze I bijelog bora –  © MycoBH

Vegetacija na tresetištu Han Kram kod Han Pijeska – © MycoBH

Istraživanje trestišta na planini Zvijezdi

Djildino tresetiste

Mikološko udruženje MycoBH je krajem oktobra 2022. godine započelo s istraživanjima trestišta na planini Zvijezdi. Ovi osjetljivi ekosistemi su zapravo svjedoci pradavnih vremena i svojevrsni glacijalni relikti. Trestišta su staništa u okviru kojih živi određeni broj vrsta organizama koje možemo pronaći isključivo i samo tu. Zbog toga je njihov značaj izuzetno veliki, posebno u ovom dijelu Europe.

Trestišta ili cretove karakterište usporen proces razlaganja odumrle organske materije, stalno prisustvo vlage i vode, niska koncentracija kisika i močvarno odnosno tresetno tlo.

Đildino tresetište
Đildino tresetište na planini Zvijezdi

Jedno od najimpresivnijih trestišta na planini Zvijezdi je Đildina bara (poznata još kao Tentina bara) koja je po površini u Bosni i Hercegovini odmah iza Ham Kram treseta kod Han Pijeska. Početkom druge polovine prošlog stoljeća ovaj lokalitet je proklamovan kao rezervat prirode. Prema tipologiji ubraja se u acidofilne cretove, a dom je određenom broju specifičnih vrsta vaskularne flore usko prilagođenih ovom tipu reliktnog staništa.

Treseti predstavljaju globalno ugrožena staništa te obogaćuju i upotpunjuju biodiverzitet naše zemlje. Pored biljaka, tresetna staništa su utočište i za pojedine rijetke, usko adaptivne vrste gljivljih organizama. Prva istraživanja koja smo realizovali na planini Zvijezdi upravo potvrđuju takvu činjenicu.

U narednom periodu Mikološko udruženje planira realizovati dodatna mikološka istraživanja na tresetima planine Zvijezde, a kako bi se identifikovale specifične i indikatorske vrste gljiva koje naseljavaju ova osjetljiva staništa.

Promocija knjige i filma o gljivama Tajana

U subotu 11.06.2022. godine s početkom u 18:00h, u Centru za kulturu u Zavidovićima, biće održana promocija knjige i dokumentarnog filma o gljivama Spomenika prirode Tajan.

Ova “dvostruka” promocija predstavlja krunu završetka projekta pod nazivom “Otkrivanje diverziteta gljiva SP Tajan s ciljem valorizacije zaštićenog područja” kojeg su implementirali članovi Mikološkog udruženja MycoBH iz Sarajeva uz veliku pomoć SNIK Atom iz Zavidovića, a čiju realizaciju je podržao Fond za zaštitu okoliša FBiH.

Autori knjige “Gljive Spomenika prirode Tajan” su: Nedim Jukić, Nihad Omerović, Smiljan Tomić, Tarik Treštić i Radoslav Gašić. Knjiga je B5 formata u tvrdom povezu te broji ukupno 245 strane. Svi posjetioci na promociji će biti nagrađeni s jednim primjerkom ovog novog mikološkog naslova. Pored toga posjetioci će imati priliku da se upoznaju i sa sadržajem druge nedavno objavljene knjige u izdanju Mikološkog udruženja MycoBH – “Gljive gorskih očiju – svijet koji nestaje”.

Pored knjige u Domu kulture će biti promovisan i novi dokumentarni film, istog naslova kao i knjiga. Film je napravljen u produkciji Mikološkog udruženja MycoBH, a materijal je sniman tokom terenskih istraživanja u posljednje dvije godine. Promocija dokumentarnog filma će biti održana istovremeno, u Centru za kulturu te online na oficijelnom kanalu Mikološkog udruženja MycoBH s početkom u 18:30h.

Mikološka istraživanja na Tajanu privedena kraju

Istraživanja gljiva na području Spomenika prirode Tajan, a u okviru projekta Otkrivanje diverziteta gljiva SP Tajan s ciljem valorizacije zaštićenog područja, ulaze u završnu fazu. Podaci koji su prikupljeni do sada, odnosno u proteklih godinu dana, ažuriraju se i sređuju te će ubrzo biti publikovani u vidu preliminarnog popisa gljiva ovog zaštićenog područja. Popis gljiva te taksonomske crtice za preko stotinu vrsta gljiva, među kojima su neke po prvi put registrovane za Bosnu i Hercegovinu, biće objavljeni u finalnoj publikaciji ovog projekta koja bi trebala ugledati svjetlo dana veoma brzo.

U međuvremenu, kraj februara smo iskoristili za postavku edukacijskih panoa na tri lokaliteta u SP Tajan (Kamenica, Mašićka rijeka i močvarište na raskrižju Ponijeri-vrh Tajan-Suha). Na ovaj način sveukupna ponuda Spomenika pririode Tajan je obogaćena, a posjetiocima ovog zaštićenog područja su pružene informacije o svijetu gljiva koje naseljavaju ovo područje.

Ukupan broj zabilježenih vrsta gljiva na Tajanu je veoma značajan za mikobiotu Bosne i Hercegovine u cjelini, a izvjesno je da će se mikološka, ali i druga biološka istraživanja nastaviti i u godinama koje su pred nama, kako bi uspjeli otkriti još poneko skriveno blago Spomenika prirode Tajan.

Mikološko udruženje MycoBH i Snik ATOM – Realizacija projektnih aktivnosti na Tajanu

Zelengorske oči – Rajska utočišta za gljive

Premda su sve planine sa prirodnim jezerima glacijalnog, cirknog ili drugog porijekla u Bosni i Hercegovini lijepe na sebi svojstven način jedna od njih je ipak posebna po tom pitanju. Planina Zelengora sa najvećim brojem jezera u našoj zemlji predstavlja iskonsku oazu i divljinu, ali i nepregledno prostranstvo u čijim njedrima se nalaze neka od najmarkantnijih planinskih prirodnih jezera u ovom dijelu Europe uopće.

Ovi nestvarni i bajkoviti predjeli ujedno predstavljaju i vrlo značajna utočišta za značajan broj različitih vrsta gljiva koje razlažu odumrlu močvarnu vegetaciju, grade simbiozu sa higrofilnim vrstama drveća i grmlja poput vrba ili parazitiraju na nekoj vrsti insekta koji obitava na ovoj vrsti staništa. Jezerske obale su posebno interesantna staništa za brojne vrste askomiceta i predstavljaju istinske refugije u nepreglednom bespuću i vrletima Zelengore.

Raznolikost obalne vegetacije na jezerima Zelengore uslovila je i različitost gljivljih vrsta. U uslovima progresivne sukcesije pojedinih jezera, gljive dolaze do izražaja i u ulozi stabilizatora usporavaju ove nepovratne procese razlažući odumrlu organsku materiju i omogućavajući njeno kruženje. Istovremeno gljive, među kojima je i određen broj onih rijetkih i usko adaptivnih, obogaćuju i doprinose ukupnoj bioraznolikosti planine Zelengore, ali i Bosne i Hercegovine u cjelini.

Orlovačko, Kotlaničko, Kladopoljsko i Štirinsko jezero te jezera Gornje i Donje bare, ali i ona druga jezera koja u okviru Rufford projekta pod nazivom Discovering the Diversity of the Alpine Ascomycetous Fungi in Severely Vulnerable Ecosystems of Glacial and Other Mountainous Lakes in Bosnia and Herzegovina nismo imali priliku istražiti (poput Bijelog i Crnog) ne mogu ostaviti nikoga ravnodušnim, a za znanstvenike i istraživače predstavljaju neiscrpne, ali i izuzetno nadahnjujuće plohe za dugogodišnje opite i znatiželjna ispitivanja.

Upravo zbog toga prijeko je potrebno da se svi zajedno kao vrsta koja koristi ratio svojski potrudimo, ali i poduzmemo sve što je do nas kako bi ovi prirodni fenomeni još dugo vremena ukrašavali planinske krajolike.

Lokvanjsko jezero – nekad, nedavno i sad

Lokvanjsko jezero ili Lokavsko jezero kako ga nazivaju stanovnici obližnjih sela, smješteno je na planini Bjelašnici na 1760 mnv te pored Blatačkog jezera i dosta manjeg Kalajli jezera predstavlja rijetku oazu sa stalnom stajaćom, ali i djelomično protočnom vodom u okviru ovog planinskog masiva.

Ekosistemi planinskih jezera poput Lokvanjskog jezera ne samo da su istinski ukrasi prirode već predstavljaju i refugije u pravom smislu riječi odnosno posljednja utočišta za brojne vrste biljaka, insekata, paukova, vodozemaca i brojnih drugih organizama u nepreglednim planinskim vrletima. Slično je i sa gljivama koje su se na ovom mjestu u izraženom subalpinskom pojasu prilagodile specifičnim, ali često i ekstremim vremenskim i drugim uslovima.

U okviru mikoloških istraživanja koja smo do sada realizovali na Lokvanjskom jezeru identifikovali smo nekoliko vrsta koje su u Bosni i Hercegovini zabilježene samo na ovom lokalitetu te smo na taj način samo načeli otkrivanje diverziteta gljivljih vrsta ovog fantastičnog ukrasa prirode. Treba izdvojiti dvije stenovalentne vrste gljiva koje parazitiraju na jetrenjarkama iz roda MarchantiaOctospora ithacaensis i
Loreleia marchantiae, ali i indikatorske vrste kao što su Myriosclerotinia sp. i Scutellinia patagonica.

Nažalost, uslijed niza prirodnih, ali i objektivnih procesa kao što su klimatske promjene i porast temperature, zatrpavanje siparom, postepeno presušivanje izvora odnosno dotoka vode koja napaja ovaj hidrološki fenomen, Lokvanjsko jezero kao i sva druga planinska jezera nestaju. Zbog navedenih okolnosti Lokvanjsko jezero postepeno obrasta barskom vegetacijom u okviru koje dominiraju vrste iz roda Carex, Rumex, Alchemilla te Juncus u dosta manjem obimu. Ovaj proces zarastanja i zamočvarivanja jezera je i brži nego što mislimo. Kao ilustrativan primjer najbolje nam mogu poslužiti tri fotografije ispod koje su otprilike snimljene sa istog mjesta u razmaku od 35 godina. Na prvoj je jedan od najpoznatijih bosanskohercegovačkih planinara Braco Babić, a u pozadini je Lokvanjsko jezero na kojem gotovo da i nema naznaka barske vegetacije odnosno procesa zamočvarivanja. Fotografija u sredini je snimljena 2011. godine za vrijeme međunarodnog biološkog kampa u organizaciji Društva studenata biologije iz Sarajeva. Treća fotografija je snimljena 07. augusta 2021. godine, a promjene koje su se desile u samoj morfologiji jezera su i više nego evidentne i dokaz su rapidnih promjena u vodnom režimu i dimenzijama jezera. Proces zarastanja i zamočvarivanja je posebno izražen na sjeverozapadnoj stani gdje je jezero u samo 10 godina obraslo u vegetaciju otprilike 15-20 metara više u odnosu na 2011. godinu.

Možda nekome neće biti najjasnije čemu sve ovo kad je u pitanju najvećim dijelom prirodan proces, ali motivi su jasni i neosporni. Naime, specifične vrste organizama koje trenutno naseljavaju vode i obale Lokvanjskog jezera nemaju negdje drugo, barem u krugu od 10 km, potražiti svoj drugi dom. Njihov opstanak je uslovljen postojanošću jezera, a izvjesnim nestankom jezera na ovom lokalitetu će iščeznuti i čitav “mali” živi svijet usko adaptivnih organizama koji se na Lokvanjskom jezeru skrasio duži vremenski period. Sa potpunim nestankom vode nestaće higrofilne vrste biljaka, brojni briofiti, veliki broj insekata i paukova koji obitavaju na obalama jezera, ali i solidan broj gljivljih vrsta, a među njima i neke koje barem za sada, kako je već i ranije pomenuto obitavaju jedino na ovom mjestu.

Ipak, ostaje nam da se nadamo da se to neće desiti kako na Lokvanjskom tako i na drugim planinskim jezerima u Bosni i Hercegovini te da će alpski vodenjak sa snimka ispod još dugo plivati zlaćano zelenkastim bojama Lokvanjskog jezera.

Veliku zahvalnost za iscrpna objašnjenja i stručno vođenje na terenu dugujemo Braci Babiću. Zahvaljujemo se i Adnanu Zimiću na determinaciji vodenjaka.

Fotografije Nedim Jukić i Braco Babić (privatna kolekcija).

Mikološka istraživanja u Spomeniku prirode Tajan

U prvih mjesec dana implementacije projekta “Otkrivanje diverziteta gljiva SP Tajan s ciljem valorizacije područja” kojeg je podržao Fond za zaštitu okoliša FBiH realizovan je niz terenskih istraživanja na različitim lokalitetima u okviru ovog protektorata. Predmet istraživanja su mahom bili vodni tokovi odnosno slivna područja potoka i rijeka: Lužnica, Mašica, Duboka Tajašnica i Tisovica. Neka od staništa uz ove vodne tokove predstavljaju izuzetno skrovite mikrolokalitete i istinske refugije za brojne osjetljive vrste organizama koji upravo na ovom području pronalaze svoje sigurno utočište.

U okviru preliminarnih istraživanja zabilježen je solidan broj karaktersitičnih vernalnih vrsta gljiva, a neke od njih predstavljaju i značajne bioindikatore, odnosno direktne pokazatelje nenarušenosti pojedinih ekosistema, ali i posebnosti ovih staništa. Posljednja istraživanja su realizovana u impozantnom kanjonu Duboke Tajašnice koji vjerovatno predstavlja i najznačajniji geološko-hidrološki i vegetacijski kompleks ovog zaštićenog područja u pravom smislu riječi (dio fotografija donosimo u nastavku). Napominjemo da će sve mikološke vrijednosti SP Tajan registrovane u okviru implementacije ovog projekta biti objedinjene i publicirane u sveobuhvatnoj finalnoj publikaciji, a kako bi na najadekvatniji način svim interesnim grupama približili značaj ovakvog dragulja za svijet gljiva, ali i uopće.

Koristimo i ovu priliku da se zahvalimo SNIK Atom iz Zavidovića na apsolutnoj i bezrezervnoj podršci na implementaciji projekta te dragocjenom stručnom vodstvu na terenu.

Diverzitet gljiva Zaštićenog pejzaža “Konjuh” – Inventarizacija, zaštita i promocija

Iz štampe uskoro izlazi nova knjiga nastala kao rezultat projekta Istraživanje vrsta gljiva u Zaštićenom pejzažu Konjuh u cilju inventarizacije i promocije vrijednosti čiji je nosilac JU Zaštićeni pejzaž “Konjuh”, realizator članovi Mikološkog udruženja MycoBH, a projekat je podržan od strane Fonda za zaštitu okoliša FBiH. Knjiga pod nazivom Diverzitet gljiva Zaštićenog pejzaža “Konjuh” – Inventarizacija, zaštita i promocija kroz odabrane fotografije i kraće opise u vezi sa morfologijom, fenologijom, distribucijom i konzervacijskim preporukama, predstavlja 114 izdvojenih vrsta gljiva registrovanih na teritoriji zaštićenog područja, ali i preliminarni spisak zabilježenih gljivljih vrsta u ZP “Konjuh”.

Izdavač knjige je JU Zaštićeni pejzaž “Konjuh”, a suizdavač Mikološko udruženje MycoBH. Knjiga je finalni produkt projekta i glavni dio promocije mikoloških vrijednosti ovog zaštićenog područja.

U okviru publikacije izdvojene su najvažnije preporuke i smjernice za upravu zaštićenog područja s ciljem očuvanja, ali i unapređenja postojećeg stanja koje među ostalim pojedinostima i prirodnim vrednotama uslovljava i diverzitet gljiva. Knjigu je u elektronskom formatu moguće preuzeti na: https://www.researchgate.net/…/349173245_Diverzitet…

Usvojena uredba o strogo zaštićenim i zaštićenim divljim vrstama Republike Srpske

Na sjednici Vlade Republika Srpske održanoj 26.06.2020. godine, a na prethodni prijedlog Ministarstva za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju, usvojena je Uredba o strogo zaštićenim i zaštićenim vrstama Republike Srpske.

U izradi Uredbe aktivno učešće manjim dijelom su uzeli i članovi Mikološkog udruženja MycoBH te se u okviru iste za sada našlo 18 vrsta gljiva (7 strogo zaštićenih i 11 zaštićenih).

Kao strogo zaštićene divlje vrste i zaštićene divlje vrste štite se divlje vrste koje su ugrožene ili mogu postati ugrožene i koje imaju poseban značaj sa genetičkog, ekološkog, ekosistemskog, znanstvenog, zdravstvenog, ekonomskog i drugih aspekata. Za njih se, s izuzetkom vrsta zaštićenih drugim propisima, provodi zabrana upotrebe, uništavanja i poduzimanja svih aktivnosti koje mogu ugroziti te vrste i njihova staništa, kao i poduzimanje mjera i aktivnosti za upravljanje njihovim populacijama.

Uredba je nastala prije svega zahvaljujući ekspertima iz različitih oblasti koji su dobrovoljno ustupili podatke te prethodno izvršili odgovarajuće analize i obradu podataka. Čitavim projektom je rukovodio Republički zavod za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeđa Republike Srpske.

Više o uredbi možete pročitati na: http://www.nasljedje.org/sr_RS/pocetak/418-usvojena-uredba-o-strogo-zasticenim-i-zasticenim-divljim-vrstama

Obavještenje o stavljanju na uvid javnosti Prijedloga odluke o proglašenju Parka prirode „Orjen“

Na osnovu Studije zaštite – stručne osnovu za proglašenje Parka prirode „Orjen“, a u okviru GEF/UNEP projekta „Postizanje očuvanja biološke raznovrsnosti kroz uspostavljanje i efikasno upravljanje zaštićenim područjima i izgradnju kapaciteta za zaštitu prirode u Bosni i Hercegovini“, izrađene od strane Republičkog zavoda za zaštitu kulturno – istorijskog i prirodnog nasljeđa i inicijative za proglašenje istog zaštićenog područja, Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske je pripremilo Prijedlog odluke o proglašenju Parka prirode „Orjen“.

U skladu sa članom 15. Zakona o zaštiti prirode Republike Srpske tokom izrade akta o zaštiti  prirodnih  vrijednosti obezbjeđuje se učešće javnosti, putem javnog uvida. Postupak javnog uvida za predmetno zaštićeno područje sprovodi ministarstvo nadležno za zaštitu životne sredine. Mišljenja i primjedbe na Prijedlog odluke zainteresovana javnost može dostavljati na e-mail: z.stojicic@mgr.vladars.net, 30 dana od dana objavljivanja Prijedloga odluke na Portalu, odnosno stranici Vlade Republike Srpske.

Studiju zaštite i Prijedlog odluke o proglašenju Parka prirode „Orjen“ možete preuzeti na sljedećem linku: https://www.vladars.net/sr-SP-Cyrl/Vlada/Ministarstva/mgr/PAO/Pages/Javni_uvid_-_zastita_prirode.aspx#collapsible0

1 2 3