U subotu 07.12.2024. godine u 17:00h u prostorijama zgrade odjeljenja prirodnih nauka Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine održana je promocija knjige “Diverzitet gljiva na tresetištima u Bosni i Hercegovini” te kratkog dokumentarnog filma “Carstvo gljiva u carstvu mahovine” koji predstavljaju finalne outpute projekta “Mires of Bosnia and Herzegovina – Important and Fragile Habitat Types and Refugium for Boreal and Circumboreal Fungal Species” implementiranog od strane Mikološkog udruženja MycoBH u proteklih 18 mjeseci.
Promocija knjige i filma održana je u Zemaljskom muzeju Bosne i Hercegovine
U okviru realizovanog naučno-istraživačkog projekta koji je podržala The Rufford Foundation iz Londona te KJU Zaštišćena prirodna područja KS i Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine, realizovano je preko 20 terenskih istraživanja te je zabilježeno i determinisano preko 150 različitih vrsta gljiva više ili manje prilagođenih životu u okviru ekosistema tresetišta. U knjizi su predstavljene ukupno 82 vrste gljiva, a za svaku od njih realizovana je relevantna IUCN procjena ugroženosti. O kako osjetljivim i krhkim ekosistemima se radi, dovoljno govori podatak da je od ukupnog broja gljivljih vrsta njih gotovo 50% okarakterisano kao ranjive, ugrožene ili kritično ugrožene.
Link za dokumentarni film – “Carstvo gljiva u carstvu mahovine”
Promocija knjige i filma je bila poprilično posjećena, a svi posjetioci su dobili po besplatan primjerak knjige o tresetištima, ali i drugi naslov u izdanju Mikološkog udruženja MycoBH – “Gljive Hercegovine – između vode i krša” koji je nedavno također ugledao svjetlo dana.
Ovim putem još jednom koristimo priliku da se zahvalimo svim organizacijama, institucijama i pojedincima koje su podržale projekat te se nadamo da će rezultati do kojih se došlo biti od koristi u smislu kvalitetnog upravljanja i konzervacije ovih izuzetno osjetljivih i specifičnih staništa.
U subotu, 26.10.2024. godine, u Hotelu Mepas u Mostaru, održana je promocija najnovije mikološke literature u izdanju našeg udruženja.
Knjiga “Gljive Hercegovine – između vode i krša” rezultat je skoro dvogodišnjih istraživanja realizovanih na najznačajnijim rijekama neretvanskog sliva – Bune, Bunice, Bregave, Jasenice, Radimlje i Svilice, a u okviru projekta Assessing Status of Fungi inhabiting Neretva river as the Important Step Towards Identifying Top Priority Freshwater Sites in Bosnia and Herzegovina kojeg su podržali CEPF i BirdLife International.
U okviru publikacije izdvojeno je i predstavljeno ukupno 96 vrsta gljiva koje su kroz projektne aktivnosti registrovane na obalama navedenih rijeka. Ukupan broj registrovanih vrsta je znatno veći. Među predstavljenim vrstama nalaze se i neke koje su globalno rijetke ili su prilagođene isključivo mediteranskim uslovima. Veći broj vrsta je registrovan po prvi put za Bosnu i Hercegovinu.
Za sve vrste gljiva predstavljene u knjizi realizovana je i procjena ugroženosti prema relevantnim IUCN kriterijima.
Promociji je prisustvovao solidan broj posjetitelja iz Mostara, Stoca, Sarajeva, Čitluka, Trebinja i drugih okolnih gradova te koristimo priliku da se iskreno zahvalimo svima.
Uz promociju knjige bile su izložene i fotografije na platnu zabilježene u okviru projekta te radovi dvije umjetnice – Tajde Tufek iz Sarajeva i Marije Brdar iz Banja Luke.
U periodu od 30.05. do 02.06.2024. godine održana je Mikološka radionica MycoBH – Stolac 2024. godine u organizaciji Mikološkog udruženja MycoBH iz Sarajeva. Na radionici je učestvovalo 15-ak učesnika iz Bosne i Hercegovine i Srbije, a predmet istraživanja su bili gljive koje naseljavaju riječne ekosisteme u blizini Stoca: gornji tok Bregave, potok i vodopad Istup te izvor rijeke Bunice.
Nestvarna, te na pojedinim mjestima iskonska priroda i očuvana staništa učinili su da ovaj skup svim učesnicima najvjerovatnije ostane u dugom sjećanju. Kroz trodnevna istraživanja zabilježili smo određeni broj vrsta gljiva koje do sada nismo imali prilike registrovati na ovim prostorima i kroz ovaj projekat, a vjerovatno ćemo na kraju imati i nekoliko vrsta koje su nove za Bosnu i Hercegovinu.
Prvi dan smo bili u gornjem dijelu kanjona rijeke Bregave, tačnije od njenog samog izvorišnog dijela pa sve do vodopada Pjene iznad Stoca. Iako je za taj dan bilo najavljeno nevrijeme i pravi potop, sve nas nekako zaobilazi pa istraživanja uspijevamo raditi sve do kasnih poslijepodnevnih sati.
U petak, 31.05. u hotelu Stolac održana je premijera kraćeg dokumentarnog filma “Gljive Hercegovine – između vode i krša” kojoj su prisustvovali i pojedini mještani odnosno stanovnici sela Barane, smještenog na osami nad samim kanjonom rijeke Radimlje. Dokumentarni film je moguće pogledati na YouTube kanalu Mikološkog udruženja MycoBH na linku ispod.
Drugi dan terenskog rada na radionici bio je rezervisan za najfascinantniji prirodni fenomen šireg stolačkog kraja – vodopad Istup. Markantni kanjon rijeke Radimlje te još zabačeniji i očuvaniji kanjon potoka Svilica, odnosno Istup kako ga mještani nazivaju, ne ostavljaju nikoga ravnodušnim. Ovdje se rashlađujemo te na obalama i riparijskim skrovitim mjestima pronalazimo neke zanimljive vrste gljiva koje fotodokumentujemo i uzorkujemo za naknadne laboratorijske analize.
U povratku u selu Barane nas dočekuju mještani i priređuju pravu malu gozbu i okrepljenje. Tu smo se odmorili i razmjenili iskustva sa srdačnim lokalnim stanovnicima koji su nam ispričali veoma interesantne priče o selu nekada i sada.
Posljednji dan radionice posjećujemo smaragdni izvor rijeke Bunice te uživamo u njegovoj nevjerovatnoj ljepoti, a usput registrujemo i par vrsta gljiva na riječnim obalama.
Uz terene i mikološke potrage za vrijeme radionice smo posjetili neke od najznačajnijih arheoloških lokaliteta u okolini Stoca – stari grad Vidoški te ilirsku utvrdu Daorson.
Mikološka radionica je realizovana u okviru projekta “Assessing Status of Fungi Inhabiting Neretva River as an Important Step Towards Identifying Top Priority Freshwater Sites in Bosnia and Herzegovina” kojeg su podržali CEPF i BirdLife International.
Cilj ovog projekta je identifikovati ključna područja od značaja za gljive na hercegovačkim rijekama, a sve s ciljem valorizacije ovih lokaliteta, ali i krajnje zaštite najvažnijih dijelova riječnih rokova, posebno onih izvorišnih.
Od jula 2023. godine naše Udruženje je započelo s aktivnostima u okviru novog projekta pod nazivom Assessing Status of Fungi inhabiting Neretva river as the Important Step Towards Identifying Top Priority Freshwater Sites in Bosnia and Herzegovina kojeg su podržali CEPF i BirdLife International. Ovaj projekat podrazumijeva realizaciju mikoloških istraživanja na obalama hercegovačkih rijeka Bune, Bunice, Bregave i Neretve te njihovih manjih pritoka, a sve s ciljem podizanja svijesti u vezi s značajem očuvanja slatkovodnih ekosistema i njihovih autohtonih obala.
Fokus istraživanja je stavljen na gljive odjeljka Ascomycota kao jedne od najvažnijih bioindikatora očuvanih stanišnih uslova odnosno postojanja nenarušenog vodnog režima.
Vrelo rijeke Bunice, prirodni dragulj i fenomen hercegovačkog krša
Projekat će trajati sve do posljednjeg kvartala 2024. godine, a na terenskim istraživanjima će učestvovati studenti iz Mostara i njegove okoline kao i studenti iz Sarajeva i Banja Luke. U drugoj polovini 2024. godine biće održana i međunarodna mikološka radionica na kojoj će učešće pored članova Mikološkog udruženja MycoBH te studenata prirodnih usmjerenja uzeti stručnjaci i mikolozi iz zemalja regiona.
Finalni outputi projekta će biti knjiga i dokumentarni film te se nadamo da ćemo na taj način kvalitetno zaokružiti sve prethodno realizovane projektne aktivnosti, ali i inicijativu za konzervaciju manjih lokaliteta na obalama pojedinih hercegovačkih rijeka kod kojih je do danas u dobroj mjeri očuvana njihova izvornost.
Gornji tok rijeke Bregave s izvornom obalnom vegetacijom
Sve dodatne informacije o projektnim aktivnostima možete dobiti putem maila info@mycobh.com, ali svakako uzeti i aktivno učešće u nekima od njih.
Psilopezia nummularialis, stanovnik obala donjeg toka rijeke Bunice
Gornji tok rijeke Bregave
Ukoliko smatrate da ovaj projekat na bilo koji način šteti ili ne ide u prilog zaštiti okoliša odnosno da negativno utiče na lokalnu zajednicu i njeno okruženje, vašu zabrinutost možete izraziti putem predviđene kontakt forme.
Da li ste znali da u Bosni i Hercegovini postoje mikro staništa koja su identična onima iz Sjeverne Evrope i Azije odnosno Skandinavije i Sibira? Iako zauzimaju gotovo neznatne površine kod nas, tresetišta (eng. Peatlands) su živući svjedoci i svojevrsna reliktna ostavština postglacijalnog doba. Danas globalno predstavljaju možda i najugroženije tipove ekosistema.
Tresetištima zapravo nazivamo staništa koja su vrlo bliska močvarama, kod nas su najčešća u gorskom pojasu (oko 1.000 mnv), karakteriše ih stalno prisustvo vlage i vode odnosno slaba vodopropusnost podloge, oskudijevaju kisikom i nutrijentima pa ih odlikuje vrlo usporen proces razgradnje odumrle organske materije. Zbog usporene razgradnje odumrlih biljaka na ovom tipu staništa se formiraju tresetni slojevi odnosno treset koji se nažalost najčešće eksploatiše za potrebe ogrijeva. Pored eksploatacije treseta ovi ekosistemi su često ugroženi i drugim antropogenim djelovanjima: meliorizacijom za potrebe poljoprivrede, narušavanjem hidrološkog režima tresetišta, sječom, ali i drugim izmjenama koje narušavaju izvorni karakter staništa.
Tresetištem se zapravo naziva svako stanište koje je prekriveno tresetom minimalne debljine 30 cm. Iako postoje različiti tipovi i forme tresetišta, jedne od najzanimljvijih, s biološkog aspekta, su tresetišta prekrivena mahovinama tresetarima (rod Sphagnum). Mahovine tresetari imaju sposobnost apsorpcije nevjerovatne količine vode te su odličan alat u regulaciji suša i poplava. Pored toga ovi specifični ekosistemi su dom velikom broju usko prilagođenih vrsta organizama koje možemo pronaći isključivo i samo tu. Premda za “obične” posjetioce tresetišta ne predstavljaju ništa više do običnih močvara ili bara, za biologe su to istinske riznice biodiverziteta i jedinstvena prilika da se upoznaju brojne vrste koje nemamo priliku susresti drugdje. Tresetište je ustvari svojevrsni “flashback” u prošlost, u period kada je klima na ovim prostorima bila dosta hladnija, a posljednje ledeno doba netom završilo.
Kao što smo već naveli, tresetišta danas pokrivaju veoma male fragmentirane površine u Bosni i Hercegovini pa je stoga vrlo važno da ih adekvatno zaštitimo i na taj način sačuvamo sve prirodne dragocjenosti koje ih karakterišu.
Neka od najpoznatijih i najvećih tresetišta kod nas su: Han Kram kod Han Pijeska, zatim Duga, Slana i Okrugla bara na teritoriji Zaštićenog pejzaža Bijambare, Đildino i druga manja tresetišta na planini Zvijezdi, te manja tresetišta na planinama Vranici, Jahorini i dr.
Zbog niskog udjela hranjivih materija tresetišta često karakterišu i karnivorne biljke – mesožderke, koje su primorane da zbog nedostataka nutrijenata u tlu i vodi iste osiguravaju na druge načine, koristeći nešto drugačije životne strategije.
Tresetišta su danas vrlo interesantna za nauku jer dokazano aktivno djeluju na reduciranje negativnih efekata koje sa sobom nose klimatske promjene, najveći su absorber ugljika na planeti Zemlji, regulišu hidrološka kretanja i spriječavaju oscilacije, čine klimu hladnijom i obično se kod nas nalaze na mrazištima (Bijambare, Han Kram, Zvijezda).
Pored svega navedenog vrlo su bitan faktor po biodiverzitet nekog područja, ali i globalno. Premda ih ne karakteriše pretjerano izražena brojnost vrsta flore i faune, na njima pronalazimo mahom vrste koje ne možemo pronaći na drugim mjestima.
U okviru naučno-istraživačkog projekta pod nazivom “Mires of Bosnia and Herzegovina – Important and Fragile Habitat Types and Refugium for Boreal and Circumboreal Fungal Species” kojeg od ove godine provodi tim znanstvenika iz Mikološkog udruženja MycoBH iz Sarajeva (www.mycobh.com) cilj je u što većoj mjeri istražiti jedinstveni svijet tresetišta u našoj zemlji s posebnim fokusom na različite vrste gljiva koje naseljavaju ove ugrožene ekosisteme.
Kao što je slučaj i kod drugih vrsta organizama, pojedine gljive su se također prilagodile posebnim uvjetima tresetišta, pa neke od njih možemo pronaći isključivo na jednom ili svega par lokaliteta u Bosni i Hercegovini. Mnoge vrste gljiva koje su otkrivene do sada, kroz pomenute projektne aktivnosti, predstavljaju prve ikad zabilježene nalaze za našu zemlju, a iz Mikološkog udruženja MycoBH se nadaju da će zabilježiti i nove vrste za nauku.
Više informacija o projektu, koji ima za cilj promovisati suštinske vrijednosti i značaj tresetišta kroz prizmu mikologije, moguće je pronaći na oficijelnoj stranici projekta: https://shorturl.at/mX268
Projekat “Mires of Bosnia and Herzegovina – Important and Fragile Habitat Types and Refugium for Boreal and Circumboreal Fungal Species” podržan je od strane Rufford fondacije iz Londona i Kantonalne javne ustanove za Zaštićena područja Kantona Sarajevo.
Krajem četvrtog mjeseca započeta je realizacija naučno-istraživačkog projekta Mires of Bosnia and Herzegovina – Important and Fragile Habitat Types and Refugium for Boreal and Circumboreal Fungal Species.
Projekat je podržan po četvrti put od strane Rufford fondacije iz Londona, a podršku su ovaj put pružili i Kantonalna javna ustanova za zaštićena područja Kantona Sarajevo te Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine na čemu smo im neizmjerno zahvalni.
Ovaj projekat podrazumijeva čitav set mikoloških istraživanja na tresetištima širom Bosne i Hercegovine, s glavnim osvrtom na acidofilne tresete na planini Zvijezdi i na Bijambarama. Fokus istraživanja će biti na pronalasku i identifikaciji specifičnih, usko adaptivnih vrsta gljiva koje žive isključivo na tresetnim staništima te se ne mogu pronaći drugdje.
Prva istraživanja su opravdala očekivanja. Registrovano je nekoliko ekstremno prilagođenih vrsta gljiva pa opravdano priželjkujemo ono što slijedi.
Iskreno se nadamo da ćemo kroz kvalitetne materijale i outpute koje će polučiti projekat uspjeti približiti jednom dijelu javnosti sav značaj ovih jedinstvenih reliktnih staništa, kako za gljive tako i za sve druge vrste organizama pa i za čovjeka.
Na kraju projekta planirana je promocija knjige i dokumentarnog filma koji će biti napisani i snimljeni u okviru projektnih aktivnosti.
Prethodni vikend smo započeli sa implementacijom aktivnosti i terenskog istraživanja gljiva u okviru novog Rufford projekta Discovering the Diversity of the Alpine Ascomycetous Fungi in Severely Vulnerable Ecosystems of Glacial and Other Mountainous Lakes in Bosnia and Herzegovina.
Glavni cilj projekta je izvršiti inventarizaciju gljiva odjeljka Ascomycota koje naseljavaju glacijalna i druga planinska jezera u Bosni i Hercegovini kao jednog od najugroženijih tipova staništa uopće, ali i uraditi preliminarnu procjenu ugroženosti takvih vrsta.
Projektom je planirano objavljivanje znanstvenih radova, publiciranje sveobuhvatne monografije te produkcija dokumentarnog filma na ovu temu.
Za početak terenskog rada odabrali smo Blatačko jezero. Ovo glacijalno jezero smješteno je na planini Bjelašnici u neposrednoj blizini sela Blace. Poput gorskog oka i svjedoka davno prošlih vremena i perioda glacijacije još uvijek prkosi prirodnim procesima sukcesije te pruža utočište za brojne vrste biljaka, životinja i gljiva. Nekadašnje dimenzije jezera su 400 m dužina, 150 m širina, a dubina do 4 metra. Ljeti temperatura vode doseže i do 22°C. Ovaj predio je zajedno sa kanjonom Rakitnice i okolnim nekropolama stećaka svojevremeno proglašen kulturnim pejzažem i nacionalnim spomenikom. Jezero je pored dosta više istraženog biljnog i životinjskog svijeta veoma značajno za brojne vrste gljiva, posebno gljiva razreda Ascomycota koje članovi našeg udruženja istražuju u okviru pomenutog Rufford projekta.
Na sjednici Vlade Republika Srpske održanoj 26.06.2020. godine, a na prethodni prijedlog Ministarstva za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju, usvojena je Uredba o strogo zaštićenim i zaštićenim vrstama Republike Srpske.
U izradi Uredbe aktivno učešće manjim dijelom su uzeli i članovi Mikološkog udruženja MycoBH te se u okviru iste za sada našlo 18 vrsta gljiva (7 strogo zaštićenih i 11 zaštićenih).
Kao strogo zaštićene divlje vrste i zaštićene divlje vrste štite se divlje vrste koje su ugrožene ili mogu postati ugrožene i koje imaju poseban značaj sa genetičkog, ekološkog, ekosistemskog, znanstvenog, zdravstvenog, ekonomskog i drugih aspekata. Za njih se, s izuzetkom vrsta zaštićenih drugim propisima, provodi zabrana upotrebe, uništavanja i poduzimanja svih aktivnosti koje mogu ugroziti te vrste i njihova staništa, kao i poduzimanje mjera i aktivnosti za upravljanje njihovim populacijama.
Uredba je nastala prije svega zahvaljujući ekspertima iz različitih oblasti koji su dobrovoljno ustupili podatke te prethodno izvršili odgovarajuće analize i obradu podataka. Čitavim projektom je rukovodio Republički zavod za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeđa Republike Srpske.
Na osnovu Studije zaštite – stručne osnovu za proglašenje Parka prirode „Orjen“, a u okviru GEF/UNEP projekta „Postizanje očuvanja biološke raznovrsnosti kroz uspostavljanje i efikasno upravljanje zaštićenim područjima i izgradnju kapaciteta za zaštitu prirode u Bosni i Hercegovini“, izrađene od strane Republičkog zavoda za zaštitu kulturno – istorijskog i prirodnog nasljeđa i inicijative za proglašenje istog zaštićenog područja, Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske je pripremilo Prijedlog odluke o proglašenju Parka prirode „Orjen“.
U skladu sa članom 15. Zakona o zaštiti prirode Republike Srpske tokom izrade akta o zaštiti prirodnih vrijednosti obezbjeđuje se učešće javnosti, putem javnog uvida. Postupak javnog uvida za predmetno zaštićeno područje sprovodi ministarstvo nadležno za zaštitu životne sredine. Mišljenja i primjedbe na Prijedlog odluke zainteresovana javnost može dostavljati na e-mail: z.stojicic@mgr.vladars.net, 30 dana od dana objavljivanja Prijedloga odluke na Portalu, odnosno stranici Vlade Republike Srpske.
Prethodne sedmice smo nastavili terenska mikološka istraživanja budućeg zaštićenog područja Orjen, a u okviru projekta inventarizacije mikobiote ovog područja kojeg finansira Republički zavod za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog naslijeđa Republike Srpske.
Iako postojeće vremenske prilike i duži period bez padavina ne idu u prilog plodonošenju i pojavnosti većeg broja gljiva, zabilježili smo sasvim solidan broj vrsta te posjetili neke od fenomenalnih lokaliteta koja su ujedno i pravi rasadnici biodiverziteta na ovom području.
Od kristalno čistih rijeka u nizini i njihovih interesantnih obalnih zona, preko šuma crnog bora ili bukve pa do posebnih reliktnih zajednica munike (Pinus heldreichii) u vršnom pojasu planine.
Hvala Igoru i Krsti iz PD “Vučji zub” Trebinje!
