Zelengorske oči – Rajska utočišta za gljive

Premda su sve planine sa prirodnim jezerima glacijalnog, cirknog ili drugog porijekla u Bosni i Hercegovini lijepe na sebi svojstven način jedna od njih je ipak posebna po tom pitanju. Planina Zelengora sa najvećim brojem jezera u našoj zemlji predstavlja iskonsku oazu i divljinu, ali i nepregledno prostranstvo u čijim njedrima se nalaze neka od najmarkantnijih planinskih prirodnih jezera u ovom dijelu Europe uopće.

Ovi nestvarni i bajkoviti predjeli ujedno predstavljaju i vrlo značajna utočišta za značajan broj različitih vrsta gljiva koje razlažu odumrlu močvarnu vegetaciju, grade simbiozu sa higrofilnim vrstama drveća i grmlja poput vrba ili parazitiraju na nekoj vrsti insekta koji obitava na ovoj vrsti staništa. Jezerske obale su posebno interesantna staništa za brojne vrste askomiceta i predstavljaju istinske refugije u nepreglednom bespuću i vrletima Zelengore.

Raznolikost obalne vegetacije na jezerima Zelengore uslovila je i različitost gljivljih vrsta. U uslovima progresivne sukcesije pojedinih jezera, gljive dolaze do izražaja i u ulozi stabilizatora usporavaju ove nepovratne procese razlažući odumrlu organsku materiju i omogućavajući njeno kruženje. Istovremeno gljive, među kojima je i određen broj onih rijetkih i usko adaptivnih, obogaćuju i doprinose ukupnoj bioraznolikosti planine Zelengore, ali i Bosne i Hercegovine u cjelini.

Orlovačko, Kotlaničko, Kladopoljsko i Štirinsko jezero te jezera Gornje i Donje bare, ali i ona druga jezera koja u okviru Rufford projekta pod nazivom Discovering the Diversity of the Alpine Ascomycetous Fungi in Severely Vulnerable Ecosystems of Glacial and Other Mountainous Lakes in Bosnia and Herzegovina nismo imali priliku istražiti (poput Bijelog i Crnog) ne mogu ostaviti nikoga ravnodušnim, a za znanstvenike i istraživače predstavljaju neiscrpne, ali i izuzetno nadahnjujuće plohe za dugogodišnje opite i znatiželjna ispitivanja.

Upravo zbog toga prijeko je potrebno da se svi zajedno kao vrsta koja koristi ratio svojski potrudimo, ali i poduzmemo sve što je do nas kako bi ovi prirodni fenomeni još dugo vremena ukrašavali planinske krajolike.

Prašume u BiH – Mikološka istraživanja

Prašume su šume kakve su bile nekad, u izvornom obliku i bez bilo kakvog negativnog uticaja čovjeka ili nekog od vidova regulacije prirasta. To su šume koje se rađaju, razvijaju i odumiru u potpunosti spontano, ostavljajući iza sebe veliki broj prirodno oborenih i odumrlih trupaca u različitim fazama degradacije.

Na ovaj način svi procesi u ovim osjetljivim ekosistemima, uključujući i kruženje materije,  odvijaju se spontano i na način kako je to bilo prije, a gljive u takvim uslovima imaju veoma značajnu i neizostavnu ulogu.

Danas ovakve šume predstavljaju svojevrsne “eksperimentalne plohe” u okviru kojih je moguće pratiti razvoj pojedinih vrsta organizama, a istovremeno predstavljaju specifična staništa gdje je moguće zabilježiti određeni broj izuzetno rijetkih i globalno ugroženih vrsta gljiva.

U Bosni i Hercegovini postoji šest većih ili manjih prašumskih sastojina sa različitim stepenom protektorata. To su: Perućica (NP Sutjeska), Lom (Klekovača), Janj (Šipovo), Plješevica (Bihać), Trstionica (Kakanj) i Ravna Vala (Igman).

U prethodne dvije sedmice posjetili smo prašume Perućicu i Janj te izvršili relativno kratka mikološka istraživanja.

Istraživanja ovih osjetljivih i veoma važnih ekosistema ćemo zasigurno nastaviti i ubuduće, a sve kako bi se utvrdili tačni podaci o rijetkim vrstama koje naseljavaju ovakva područja.

 

Nacionalni park Sutjeska – mrtvi kapital ili laboratorija u prirodi

27. decembra 2015. godine Centar za životnu sredinu, Banja Luka predstavio je novu publikaciju koja sa jednostavnim, ali paralelno i sveobuhvatnim, te znanstveno utemeljenim pristupom, objelodanjuje svu raskoš biodiverziteta koji skriva Nacionalni park Sutjeska.

S jasnim naslovom “Nacionalni park Sutjeska – mrtvi kapital ili laboratorija u prirodi”, koji u sebi krije jedina dva moguća ishoda problema u vezi sa izgradnjom hidrocentrala u NP Sutjeska, publikacija ima za cilj da predstavi čitaocu da je pored zadivljujućih nalaza registrovanih u okviru prošlogodišnjih istraživanja još toliko toga neotkrivenog i vrijednog unutar granica Nacionalnog parka, a u direktnoj je zavisnosti od postojanosti i kontinuiteta riječnih slivova Hrčavke i Sutjeske, te njihovog vodnog režima.

Vremena više nema, a pitanje je jednostavno: da li ćemo sačuvati jedno od najvrijednijih prirodnih blaga u BiH (ako ne i najvrijednije) ili ćemo većinu toga nepovratno izgubiti.

U okviru pomenutih istraživanja članovi Amaterskog mikološkog udruženja su registrovali niz značajnih nalaza za mikologiju Bosne i Hercegovine, ali i uopće.

Zabilježen je čitav niz askomiceta novih za Bosnu i Hercegovinu, a neki od njih predstavljaju i istinske raritete. Patinella hyalophaea Sacc. je ranije zabilježena još samo u Italiji (holotip) i Kanadi. Octospora hygrohypnophilla Dissing & Sivertsen predstavlja izuzetno rijetku vrstu iz roda Octospora koje parazitiraju na briofitima. Peziza montirivicola Perić je tek nedavno opisana vrsta, a Bosna i Hercegovina je treća zemlja u kojoj je zabilježena.

Više informacija i kompletnu publikaciju možete pronaći na web stranici CZZS-a iz Banja Luke.