Mikološka radionica MycoBH – Stolac 2024

U periodu od 30.05. do 02.06.2024. godine održana je Mikološka radionica MycoBH – Stolac 2024. godine u organizaciji Mikološkog udruženja MycoBH iz Sarajeva. Na radionici je učestvovalo 15-ak učesnika iz Bosne i Hercegovine i Srbije, a predmet istraživanja su bili gljive koje naseljavaju riječne ekosisteme u blizini Stoca: gornji tok Bregave, potok i vodopad Istup te izvor rijeke Bunice.

Nestvarna, te na pojedinim mjestima iskonska priroda i očuvana staništa učinili su da ovaj skup svim učesnicima najvjerovatnije ostane u dugom sjećanju. Kroz trodnevna istraživanja zabilježili smo određeni broj vrsta gljiva koje do sada nismo imali prilike registrovati na ovim prostorima i kroz ovaj projekat, a vjerovatno ćemo na kraju imati i nekoliko vrsta koje su nove za Bosnu i Hercegovinu.

Prvi dan smo bili u gornjem dijelu kanjona rijeke Bregave, tačnije od njenog samog izvorišnog dijela pa sve do vodopada Pjene iznad Stoca. Iako je za taj dan bilo najavljeno nevrijeme i pravi potop, sve nas nekako zaobilazi pa istraživanja uspijevamo raditi sve do kasnih poslijepodnevnih sati.

U petak, 31.05. u hotelu Stolac održana je premijera kraćeg dokumentarnog filma “Gljive Hercegovine – između vode i krša” kojoj su prisustvovali i pojedini mještani odnosno stanovnici sela Barane, smještenog na osami nad samim kanjonom rijeke Radimlje. Dokumentarni film je moguće pogledati na YouTube kanalu Mikološkog udruženja MycoBH na linku ispod.

Drugi dan terenskog rada na radionici bio je rezervisan za najfascinantniji prirodni fenomen šireg stolačkog kraja – vodopad Istup. Markantni kanjon rijeke Radimlje te još zabačeniji i očuvaniji kanjon potoka Svilica, odnosno Istup kako ga mještani nazivaju, ne ostavljaju nikoga ravnodušnim. Ovdje se rashlađujemo te na obalama i riparijskim skrovitim mjestima pronalazimo neke zanimljive vrste gljiva koje fotodokumentujemo i uzorkujemo za naknadne laboratorijske analize.

U povratku u selu Barane nas dočekuju mještani i priređuju pravu malu gozbu i okrepljenje. Tu smo se odmorili i razmjenili iskustva sa srdačnim lokalnim stanovnicima koji su nam ispričali veoma interesantne priče o selu nekada i sada.

Posljednji dan radionice posjećujemo smaragdni izvor rijeke Bunice te uživamo u njegovoj nevjerovatnoj ljepoti, a usput registrujemo i par vrsta gljiva na riječnim obalama.

Uz terene i mikološke potrage za vrijeme radionice smo posjetili neke od najznačajnijih arheoloških lokaliteta u okolini Stoca – stari grad Vidoški te ilirsku utvrdu Daorson.

Mikološka radionica je realizovana u okviru projekta “Assessing Status of Fungi Inhabiting Neretva River as an Important Step Towards Identifying Top Priority Freshwater Sites in Bosnia and Herzegovina” kojeg su podržali CEPF i BirdLife International.

Cilj ovog projekta je identifikovati ključna područja od značaja za gljive na hercegovačkim rijekama, a sve s ciljem valorizacije ovih lokaliteta, ali i krajnje zaštite najvažnijih dijelova riječnih rokova, posebno onih izvorišnih.

Pogledaj foto galeriju s radionice: https://shorturl.at/ZajNc

Istraživanje mikobiote na heregovačkim rijekama

Od jula 2023. godine naše Udruženje je započelo s aktivnostima u okviru novog projekta pod nazivom Assessing Status of Fungi inhabiting Neretva river as the Important Step Towards Identifying Top Priority Freshwater Sites in Bosnia and Herzegovina kojeg su podržali CEPF i BirdLife International. Ovaj projekat podrazumijeva realizaciju mikoloških istraživanja na obalama hercegovačkih rijeka Bune, Bunice, Bregave i Neretve te njihovih manjih pritoka, a sve s ciljem podizanja svijesti u vezi s značajem očuvanja slatkovodnih ekosistema i njihovih autohtonih obala.

Fokus istraživanja je stavljen na gljive odjeljka Ascomycota kao jedne od najvažnijih bioindikatora očuvanih stanišnih uslova odnosno postojanja nenarušenog vodnog režima.

Vrelo rijeke Bunice, prirodni dragulj i fenomen hercegovačkog krša

Projekat će trajati sve do posljednjeg kvartala 2024. godine, a na terenskim istraživanjima će učestvovati studenti iz Mostara i njegove okoline kao i studenti iz Sarajeva i Banja Luke. U drugoj polovini 2024. godine biće održana i međunarodna mikološka radionica na kojoj će učešće pored članova Mikološkog udruženja MycoBH te studenata prirodnih usmjerenja uzeti stručnjaci i mikolozi iz zemalja regiona.

Finalni outputi projekta će biti knjiga i dokumentarni film te se nadamo da ćemo na taj način kvalitetno zaokružiti sve prethodno realizovane projektne aktivnosti, ali i inicijativu za konzervaciju manjih lokaliteta na obalama pojedinih hercegovačkih rijeka kod kojih je do danas u dobroj mjeri očuvana njihova izvornost.

Gornji tok rijeke Bregave s izvornom obalnom vegetacijom

Sve dodatne informacije o projektnim aktivnostima možete dobiti putem maila info@mycobh.com, ali svakako uzeti i aktivno učešće u nekima od njih.

Psilopezia nummularialis, stanovnik obala donjeg toka rijeke Bunice
Gornji tok rijeke Bregave

Ukoliko smatrate da ovaj projekat na bilo koji način šteti ili ne ide u prilog zaštiti okoliša odnosno da negativno utiče na lokalnu zajednicu i njeno okruženje, vašu zabrinutost možete izraziti putem predviđene kontakt forme.

Tresetišta – Ostaci postglacijalnog doba

Đildino tresetište - Zvijezda

Da li ste znali da u Bosni i Hercegovini postoje mikro staništa koja su identična onima iz Sjeverne Evrope i Azije odnosno Skandinavije i Sibira? Iako zauzimaju gotovo neznatne površine kod nas, tresetišta (eng. Peatlands) su živući svjedoci i svojevrsna reliktna ostavština postglacijalnog doba. Danas globalno predstavljaju možda i najugroženije tipove ekosistema.

Tresetištima zapravo nazivamo staništa koja su vrlo bliska močvarama, kod nas su najčešća u gorskom pojasu (oko 1.000 mnv), karakteriše ih stalno prisustvo vlage i vode odnosno slaba vodopropusnost podloge, oskudijevaju kisikom i nutrijentima pa ih odlikuje vrlo usporen proces razgradnje odumrle organske materije. Zbog usporene razgradnje odumrlih biljaka na ovom tipu staništa se formiraju tresetni slojevi odnosno treset koji se nažalost najčešće eksploatiše za potrebe ogrijeva. Pored eksploatacije treseta ovi ekosistemi su često ugroženi i drugim antropogenim djelovanjima: meliorizacijom za potrebe poljoprivrede, narušavanjem hidrološkog režima tresetišta, sječom, ali i drugim izmjenama koje narušavaju izvorni karakter staništa.

Malo tresetište na Bijambarama smješteno neposredno uz glavnu šetnicu – © MycoBH

Tresetištem se zapravo naziva svako stanište koje je prekriveno tresetom minimalne debljine 30 cm. Iako postoje različiti tipovi i forme tresetišta, jedne od najzanimljvijih, s biološkog aspekta, su tresetišta prekrivena mahovinama tresetarima (rod Sphagnum). Mahovine tresetari imaju sposobnost apsorpcije nevjerovatne količine vode te su odličan alat u regulaciji suša i poplava. Pored toga ovi specifični ekosistemi su dom velikom broju usko prilagođenih vrsta organizama koje možemo pronaći isključivo i samo tu. Premda za “obične” posjetioce tresetišta ne predstavljaju ništa više do običnih močvara ili bara, za biologe su to istinske riznice biodiverziteta i jedinstvena prilika da se upoznaju brojne vrste koje nemamo priliku susresti drugdje. Tresetište je ustvari svojevrsni “flashback” u prošlost, u period kada je klima na ovim prostorima bila dosta hladnija, a posljednje ledeno doba netom završilo.

Kao što smo već naveli, tresetišta danas pokrivaju veoma male fragmentirane površine u Bosni i Hercegovini pa je stoga vrlo važno da ih adekvatno zaštitimo i na taj način sačuvamo sve prirodne dragocjenosti koje ih karakterišu.

Neka od najpoznatijih i najvećih tresetišta kod nas su: Han Kram kod Han Pijeska, zatim Duga, Slana i Okrugla bara na teritoriji Zaštićenog pejzaža Bijambare, Đildino i druga manja tresetišta na planini Zvijezdi, te manja tresetišta na planinama Vranici, Jahorini i dr.

Pogled na glavne prirodne vrijednosti ZP Bijambare: tresetišta Duga, Slana i Okrugla bara, potok Bjelila te bijambarske pećine – © MycoBH

Zbog niskog udjela hranjivih materija tresetišta često karakterišu i karnivorne biljke – mesožderke, koje su primorane da zbog nedostataka nutrijenata u tlu i vodi iste osiguravaju na druge načine, koristeći nešto drugačije životne strategije.

Tresetišta su danas vrlo interesantna za nauku jer dokazano aktivno djeluju na reduciranje negativnih efekata koje sa sobom nose klimatske promjene, najveći su absorber ugljika na planeti Zemlji, regulišu hidrološka kretanja i spriječavaju oscilacije, čine klimu hladnijom i obično se kod nas nalaze na mrazištima (Bijambare, Han Kram, Zvijezda).

Pored svega navedenog vrlo su bitan faktor po biodiverzitet nekog područja, ali i globalno. Premda ih ne karakteriše pretjerano izražena brojnost vrsta flore i faune, na njima pronalazimo mahom vrste koje ne možemo pronaći na drugim mjestima. 

Slana, Okrugla i Duga bara – Zaštićeni pejzaž Bijambare – © MycoBH

Mahovine tresetari – Sphagnum sp. – © MycoBH

Sibirski ambijent na Dugoj bari – Zaštićeni pejzaž Bijambare – © MycoBH

Pogled na Đildino tresetište iz ptičje perspektive – © MycoBH

Gljive na tresetištima

U okviru naučno-istraživačkog projekta pod nazivom “Mires of Bosnia and Herzegovina – Important and Fragile Habitat Types and Refugium for Boreal and Circumboreal Fungal Species” kojeg od ove godine provodi tim znanstvenika iz Mikološkog udruženja MycoBH iz Sarajeva (www.mycobh.com) cilj je u što većoj mjeri istražiti jedinstveni svijet tresetišta u našoj zemlji s posebnim fokusom na različite vrste gljiva koje naseljavaju ove ugrožene ekosisteme.

Kao što je slučaj i kod drugih vrsta organizama, pojedine gljive su se također prilagodile posebnim uvjetima tresetišta, pa neke od njih možemo pronaći isključivo na jednom ili svega par lokaliteta u Bosni i Hercegovini. Mnoge vrste gljiva koje su otkrivene do sada, kroz pomenute projektne aktivnosti, predstavljaju prve ikad zabilježene nalaze za našu zemlju, a iz Mikološkog udruženja MycoBH se nadaju da će zabilježiti i nove vrste za nauku.

Više informacija o projektu, koji ima za cilj promovisati suštinske vrijednosti i značaj tresetišta kroz prizmu mikologije, moguće je pronaći na oficijelnoj stranici projekta: https://shorturl.at/mX268

Projekat “Mires of Bosnia and Herzegovina – Important and Fragile Habitat Types and Refugium for Boreal and Circumboreal Fungal Species” podržan je od strane Rufford fondacije iz Londona i Kantonalne javne ustanove za  Zaštićena područja Kantona Sarajevo.

Panoramski pogled iznad Đildinog tresetišta – planina Zvijezda – © MycoBH

Galerina hybrida – vrsta gljive karakteristična isključivo za tresetišta – © MycoBH

Mitrula paludosa, vrsta gljive koja živi uronjena u vodu – snimljena na teritoriji ZP Bijamabare – © MycoBH

Pogled na tresetište Han Kram s karakterističnom zajednicom maljave breze I bijelog bora –  © MycoBH

Vegetacija na tresetištu Han Kram kod Han Pijeska – © MycoBH

Mires of Bosnia and Herzegovina – Important and Fragile Habitat Types and Refugium for Boreal and Circumboreal Fungal Species

Duge bare

Krajem četvrtog mjeseca započeta je realizacija naučno-istraživačkog projekta Mires of Bosnia and Herzegovina – Important and Fragile Habitat Types and Refugium for Boreal and Circumboreal Fungal Species.

Projekat je podržan po četvrti put od strane Rufford fondacije iz Londona, a podršku su ovaj put pružili i Kantonalna javna ustanova za zaštićena područja Kantona Sarajevo te Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine na čemu smo im neizmjerno zahvalni.

Ovaj projekat podrazumijeva čitav set mikoloških istraživanja na tresetištima širom Bosne i Hercegovine, s glavnim osvrtom na acidofilne tresete na planini Zvijezdi i na Bijambarama. Fokus istraživanja će biti na pronalasku i identifikaciji specifičnih, usko adaptivnih vrsta gljiva koje žive isključivo na tresetnim staništima te se ne mogu pronaći drugdje.

Prva istraživanja su opravdala očekivanja. Registrovano je nekoliko ekstremno prilagođenih vrsta gljiva pa opravdano priželjkujemo ono što slijedi.

Iskreno se nadamo da ćemo kroz kvalitetne materijale i outpute koje će polučiti projekat uspjeti približiti jednom dijelu javnosti sav značaj ovih jedinstvenih reliktnih staništa, kako za gljive tako i za sve druge vrste organizama pa i za čovjeka.

Na kraju projekta planirana je promocija knjige i dokumentarnog filma koji će biti napisani i snimljeni u okviru projektnih aktivnosti.

MycoBH – YouTube kanal

Kotlaničko jezero

U iščekivanju i pripremama za nova terenska mikološka istraživanja širom Bosne i Hercegovine podsjećamo vas na naš YouTube kanal na kojem smo za sada objavili 40-ak video snimaka/kraćih osvrta na terenska istraživanja, ali i dva dokumentarna filma u našoj skromnoj produkciji.

Ukoliko niste do sada zapratite nas na Youtube-u

I u narednom periodu ćemo se truditi da naš kanal redovno osvježavamo i dopunjavamo zanimljivim materijalima s ciljem promocije prirodnih vrijednosti odnosno istinskih blaga naše zemlje.

Do novih terena donosimo vam dva “svježe” montirana, a ranije snimljena video osvrta s Lokvanjskog jezera na planini Bjelašnici te s Kotlaničkog jezera na Zelengori, oba snimljena u okviru Rufford projekta: Discovering the Diversity of the Alpine Ascomycetous Fungi in Severely Vulnerable Ecosystems of Glacial and Other Mountainous Lakes in Bosnia and Herzegovina.

Mikološka istraživanja na Tajanu privedena kraju

Istraživanja gljiva na području Spomenika prirode Tajan, a u okviru projekta Otkrivanje diverziteta gljiva SP Tajan s ciljem valorizacije zaštićenog područja, ulaze u završnu fazu. Podaci koji su prikupljeni do sada, odnosno u proteklih godinu dana, ažuriraju se i sređuju te će ubrzo biti publikovani u vidu preliminarnog popisa gljiva ovog zaštićenog područja. Popis gljiva te taksonomske crtice za preko stotinu vrsta gljiva, među kojima su neke po prvi put registrovane za Bosnu i Hercegovinu, biće objavljeni u finalnoj publikaciji ovog projekta koja bi trebala ugledati svjetlo dana veoma brzo.

U međuvremenu, kraj februara smo iskoristili za postavku edukacijskih panoa na tri lokaliteta u SP Tajan (Kamenica, Mašićka rijeka i močvarište na raskrižju Ponijeri-vrh Tajan-Suha). Na ovaj način sveukupna ponuda Spomenika pririode Tajan je obogaćena, a posjetiocima ovog zaštićenog područja su pružene informacije o svijetu gljiva koje naseljavaju ovo područje.

Ukupan broj zabilježenih vrsta gljiva na Tajanu je veoma značajan za mikobiotu Bosne i Hercegovine u cjelini, a izvjesno je da će se mikološka, ali i druga biološka istraživanja nastaviti i u godinama koje su pred nama, kako bi uspjeli otkriti još poneko skriveno blago Spomenika prirode Tajan.

Mikološko udruženje MycoBH i Snik ATOM – Realizacija projektnih aktivnosti na Tajanu

Zelengorske oči – Rajska utočišta za gljive

Premda su sve planine sa prirodnim jezerima glacijalnog, cirknog ili drugog porijekla u Bosni i Hercegovini lijepe na sebi svojstven način jedna od njih je ipak posebna po tom pitanju. Planina Zelengora sa najvećim brojem jezera u našoj zemlji predstavlja iskonsku oazu i divljinu, ali i nepregledno prostranstvo u čijim njedrima se nalaze neka od najmarkantnijih planinskih prirodnih jezera u ovom dijelu Europe uopće.

Ovi nestvarni i bajkoviti predjeli ujedno predstavljaju i vrlo značajna utočišta za značajan broj različitih vrsta gljiva koje razlažu odumrlu močvarnu vegetaciju, grade simbiozu sa higrofilnim vrstama drveća i grmlja poput vrba ili parazitiraju na nekoj vrsti insekta koji obitava na ovoj vrsti staništa. Jezerske obale su posebno interesantna staništa za brojne vrste askomiceta i predstavljaju istinske refugije u nepreglednom bespuću i vrletima Zelengore.

Raznolikost obalne vegetacije na jezerima Zelengore uslovila je i različitost gljivljih vrsta. U uslovima progresivne sukcesije pojedinih jezera, gljive dolaze do izražaja i u ulozi stabilizatora usporavaju ove nepovratne procese razlažući odumrlu organsku materiju i omogućavajući njeno kruženje. Istovremeno gljive, među kojima je i određen broj onih rijetkih i usko adaptivnih, obogaćuju i doprinose ukupnoj bioraznolikosti planine Zelengore, ali i Bosne i Hercegovine u cjelini.

Orlovačko, Kotlaničko, Kladopoljsko i Štirinsko jezero te jezera Gornje i Donje bare, ali i ona druga jezera koja u okviru Rufford projekta pod nazivom Discovering the Diversity of the Alpine Ascomycetous Fungi in Severely Vulnerable Ecosystems of Glacial and Other Mountainous Lakes in Bosnia and Herzegovina nismo imali priliku istražiti (poput Bijelog i Crnog) ne mogu ostaviti nikoga ravnodušnim, a za znanstvenike i istraživače predstavljaju neiscrpne, ali i izuzetno nadahnjujuće plohe za dugogodišnje opite i znatiželjna ispitivanja.

Upravo zbog toga prijeko je potrebno da se svi zajedno kao vrsta koja koristi ratio svojski potrudimo, ali i poduzmemo sve što je do nas kako bi ovi prirodni fenomeni još dugo vremena ukrašavali planinske krajolike.

Lokvanjsko jezero – nekad, nedavno i sad

Lokvanjsko jezero ili Lokavsko jezero kako ga nazivaju stanovnici obližnjih sela, smješteno je na planini Bjelašnici na 1760 mnv te pored Blatačkog jezera i dosta manjeg Kalajli jezera predstavlja rijetku oazu sa stalnom stajaćom, ali i djelomično protočnom vodom u okviru ovog planinskog masiva.

Ekosistemi planinskih jezera poput Lokvanjskog jezera ne samo da su istinski ukrasi prirode već predstavljaju i refugije u pravom smislu riječi odnosno posljednja utočišta za brojne vrste biljaka, insekata, paukova, vodozemaca i brojnih drugih organizama u nepreglednim planinskim vrletima. Slično je i sa gljivama koje su se na ovom mjestu u izraženom subalpinskom pojasu prilagodile specifičnim, ali često i ekstremim vremenskim i drugim uslovima.

U okviru mikoloških istraživanja koja smo do sada realizovali na Lokvanjskom jezeru identifikovali smo nekoliko vrsta koje su u Bosni i Hercegovini zabilježene samo na ovom lokalitetu te smo na taj način samo načeli otkrivanje diverziteta gljivljih vrsta ovog fantastičnog ukrasa prirode. Treba izdvojiti dvije stenovalentne vrste gljiva koje parazitiraju na jetrenjarkama iz roda MarchantiaOctospora ithacaensis i
Loreleia marchantiae, ali i indikatorske vrste kao što su Myriosclerotinia sp. i Scutellinia patagonica.

Nažalost, uslijed niza prirodnih, ali i objektivnih procesa kao što su klimatske promjene i porast temperature, zatrpavanje siparom, postepeno presušivanje izvora odnosno dotoka vode koja napaja ovaj hidrološki fenomen, Lokvanjsko jezero kao i sva druga planinska jezera nestaju. Zbog navedenih okolnosti Lokvanjsko jezero postepeno obrasta barskom vegetacijom u okviru koje dominiraju vrste iz roda Carex, Rumex, Alchemilla te Juncus u dosta manjem obimu. Ovaj proces zarastanja i zamočvarivanja jezera je i brži nego što mislimo. Kao ilustrativan primjer najbolje nam mogu poslužiti tri fotografije ispod koje su otprilike snimljene sa istog mjesta u razmaku od 35 godina. Na prvoj je jedan od najpoznatijih bosanskohercegovačkih planinara Braco Babić, a u pozadini je Lokvanjsko jezero na kojem gotovo da i nema naznaka barske vegetacije odnosno procesa zamočvarivanja. Fotografija u sredini je snimljena 2011. godine za vrijeme međunarodnog biološkog kampa u organizaciji Društva studenata biologije iz Sarajeva. Treća fotografija je snimljena 07. augusta 2021. godine, a promjene koje su se desile u samoj morfologiji jezera su i više nego evidentne i dokaz su rapidnih promjena u vodnom režimu i dimenzijama jezera. Proces zarastanja i zamočvarivanja je posebno izražen na sjeverozapadnoj stani gdje je jezero u samo 10 godina obraslo u vegetaciju otprilike 15-20 metara više u odnosu na 2011. godinu.

Možda nekome neće biti najjasnije čemu sve ovo kad je u pitanju najvećim dijelom prirodan proces, ali motivi su jasni i neosporni. Naime, specifične vrste organizama koje trenutno naseljavaju vode i obale Lokvanjskog jezera nemaju negdje drugo, barem u krugu od 10 km, potražiti svoj drugi dom. Njihov opstanak je uslovljen postojanošću jezera, a izvjesnim nestankom jezera na ovom lokalitetu će iščeznuti i čitav “mali” živi svijet usko adaptivnih organizama koji se na Lokvanjskom jezeru skrasio duži vremenski period. Sa potpunim nestankom vode nestaće higrofilne vrste biljaka, brojni briofiti, veliki broj insekata i paukova koji obitavaju na obalama jezera, ali i solidan broj gljivljih vrsta, a među njima i neke koje barem za sada, kako je već i ranije pomenuto obitavaju jedino na ovom mjestu.

Ipak, ostaje nam da se nadamo da se to neće desiti kako na Lokvanjskom tako i na drugim planinskim jezerima u Bosni i Hercegovini te da će alpski vodenjak sa snimka ispod još dugo plivati zlaćano zelenkastim bojama Lokvanjskog jezera.

Veliku zahvalnost za iscrpna objašnjenja i stručno vođenje na terenu dugujemo Braci Babiću. Zahvaljujemo se i Adnanu Zimiću na determinaciji vodenjaka.

Fotografije Nedim Jukić i Braco Babić (privatna kolekcija).

Članski paketi u 2021. godini

U 2021. godini nastavljamo sa tri standardna tipa članskih paketa za sve zainteresovane entuzijaste, amatere mikologe i znanstvenike.

Članski paket “A” (20,00 KM) je namjenjen učenicima osnovnih, srednjih škola, studentima te svim maloljetnim osobama.

Članski paket “B” (40,00 KM) je zapravo osnovni članski paket za odrasle koji podrazumijeva standardne povlastice za svakog člana i to:

  • Učešće i članske povlastice u vezi sa svim izletima koje Udruženje organizuje tokom kalendarske godine;
  • Aktivno učešće pri implementaciji projekata udruženja;
  • Učešće u radu Skupštine Udruženja;
  • Pravo da se bude biran u druga eventualna tijela Udruženja;
  • Druge povlastice i prava;
  • Pravo da učestvujem u različitim projektnim i drugim aktivnostima Udruženja u skladu sa personalnim kompetencijama i vještinama.

Članski paket “C” (60,00 KM) je prošireni članski paket i isti pored osnovnih povlastica uključuje i tri knjige u izdanju Mikološkog udruženja MycoBH i to:

  1. Inventarizacija gljiva na teritoriji zaštićenih područja Kantona Sarajevo (SP Vrelo Bosne, ZP Bijambare, SP Skakavac) – Smjernice i preporuke za upravljanje specifičnim tipovima staništa na teritoriji zaštićenih područja;
  2. Diversity of Ascomycetous Fungi in the Territories of Protected Areas and in the Areas Evaluated for the Protection in Bosnia-Herzegovina – Establishing Important Fungus Areas (IFA);
  3. Gljive reda Pezizales u Bosni i Hercegovini – Ugroženost, ekologija i biogeografija;

Sve informacije i dodatne detalje u vezi sa uplatom članarine možete pronaći na sljedećem linku: http://www.mycobh.com/clanarina/

Promocija nove knjige

U petak 31.01.2020. godine na Mašinskom fakultetu u Sarajevu predstavljena je nova publikacija u izdanju Mikološkog udruženja MycoBH iz Sarajeva pod nazivom Inventarizacija gljiva na teritoriji zaštićenih područja Kantona Sarajevo (SP Vrelo Bosne, ZP Bijambare, SP Skakavac) – Smjernice i preporuke za upravljanje specifičnim tipovima staništa na teritoriji zaštićenih područja, koja je zapravo finalni rezultat implementacije projekta Inventarizacija gljiva razreda Ascomycota na teritoriji pojedinih zaštićenih područja u Kantonu Sarajevo finansiranog od strane Fonda za zaštitu okoliša FBiH.

U okviru publikacije predstavljeni su preliminarni popisi gljivljih vrsta za tri zaštićena područja u Kantonu Sarajevo (SP Vrelo Bosne, ZP Bijambare i SP Skakavac) dok je 68 vrsta gljiva obrađeno detaljnije uz napomene o njihovim ekološkim, fenološkim i distribucijskim karakteristikama. Za navedene vrste predložene su i konkretne konzervacijske smjernice odnosno savjeti usmjereni prije svega ka upravi zaštićenih područja, a sve kako bi se obezbjedila adekvatna zaštita specifičnih vrsta gljiva i osjetljivih staništa u okviru kojih žive i plodonose.

Svi koji su došli na promociju dobili su besplatan primjerak nove publikacije.

Koristimo priliku da se zahvalimo svim posjetiocima koji su izdvojili dragocjeno vrijeme i prisustvovali promociji knjige i nadamo se da se ubrzo vidimo nekom drugom prilikom.

Elektronsku verziju knjige možete preuzeti na: https://www.researchgate.net/publication/338659694_Inventarizacija_gljiva_na_teritoriji_zasticenih_podrucja_Kantona_Sarajevo_SP_Vrelo_Bosne_ZP_Bijambare_SP_Skakavac_Smjernice_i_preporuke_za_upravljanje_specificnim_tipovima_stanista_na_teritoriji_zasti

Foto: Tajda Tufek, Ajla Jašarspahić, Smiljan Tomić

1 2