Lokvanjsko jezero – nekad, nedavno i sad

Lokvanjsko jezero ili Lokavsko jezero kako ga nazivaju stanovnici obližnjih sela, smješteno je na planini Bjelašnici na 1760 mnv te pored Blatačkog jezera i dosta manjeg Kalajli jezera predstavlja rijetku oazu sa stalnom stajaćom, ali i djelomično protočnom vodom u okviru ovog planinskog masiva.

Ekosistemi planinskih jezera poput Lokvanjskog jezera ne samo da su istinski ukrasi prirode već predstavljaju i refugije u pravom smislu riječi odnosno posljednja utočišta za brojne vrste biljaka, insekata, paukova, vodozemaca i brojnih drugih organizama u nepreglednim planinskim vrletima. Slično je i sa gljivama koje su se na ovom mjestu u izraženom subalpinskom pojasu prilagodile specifičnim, ali često i ekstremim vremenskim i drugim uslovima.

U okviru mikoloških istraživanja koja smo do sada realizovali na Lokvanjskom jezeru identifikovali smo nekoliko vrsta koje su u Bosni i Hercegovini zabilježene samo na ovom lokalitetu te smo na taj način samo načeli otkrivanje diverziteta gljivljih vrsta ovog fantastičnog ukrasa prirode. Treba izdvojiti dvije stenovalentne vrste gljiva koje parazitiraju na jetrenjarkama iz roda Marchantia – Octospora ithacaensis i
Loreleia marchantiae, ali i indikatorske vrste kao što su Myriosclerotinia sp. i Scutellinia patagonica.

Nažalost, uslijed niza prirodnih, ali i objektivnih procesa kao što su klimatske promjene i porast temperature, zatrpavanje siparom, postepeno presušivanje izvora odnosno dotoka vode koja napaja ovaj hidrološki fenomen, Lokvanjsko jezero kao i sva druga planinska jezera nestaju. Zbog navedenih okolnosti Lokvanjsko jezero postepeno obrasta barskom vegetacijom u okviru koje dominiraju vrste iz roda Carex, Rumex, Alchemilla te Juncus u dosta manjem obimu. Ovaj proces zarastanja i zamočvarivanja jezera je i brži nego što mislimo. Kao ilustrativan primjer najbolje nam mogu poslužiti tri fotografije ispod koje su otprilike snimljene sa istog mjesta u razmaku od 35 godina. Na prvoj je jedan od najpoznatijih bosanskohercegovačkih planinara Braco Babić, a u pozadini je Lokvanjsko jezero na kojem gotovo da i nema naznaka barske vegetacije odnosno procesa zamočvarivanja. Fotografija u sredini je snimljena 2011. godine za vrijeme međunarodnog biološkog kampa u organizaciji Društva studenata biologije iz Sarajeva. Treća fotografija je snimljena 07. augusta 2021. godine, a promjene koje su se desile u samoj morfologiji jezera su i više nego evidentne i dokaz su rapidnih promjena u vodnom režimu i dimenzijama jezera. Proces zarastanja i zamočvarivanja je posebno izražen na sjeverozapadnoj stani gdje je jezero u samo 10 godina obraslo u vegetaciju otprilike 15-20 metara više u odnosu na 2011. godinu.

• 

• 

• 

Možda nekome neće biti najjasnije čemu sve ovo kad je u pitanju najvećim dijelom prirodan proces, ali motivi su jasni i neosporni. Naime, specifične vrste organizama koje trenutno naseljavaju vode i obale Lokvanjskog jezera nemaju negdje drugo, barem u krugu od 10 km, potražiti svoj drugi dom. Njihov opstanak je uslovljen postojanošću jezera, a izvjesnim nestankom jezera na ovom lokalitetu će iščeznuti i čitav “mali” živi svijet usko adaptivnih organizama koji se na Lokvanjskom jezeru skrasio duži vremenski period. Sa potpunim nestankom vode nestaće higrofilne vrste biljaka, brojni briofiti, veliki broj insekata i paukova koji obitavaju na obalama jezera, ali i solidan broj gljivljih vrsta, a među njima i neke koje barem za sada, kako je već i ranije pomenuto obitavaju jedino na ovom mjestu.

Ipak, ostaje nam da se nadamo da se to neće desiti kako na Lokvanjskom tako i na drugim planinskim jezerima u Bosni i Hercegovini te da će alpski vodenjak sa snimka ispod još dugo plivati zlaćano zelenkastim bojama Lokvanjskog jezera.

Veliku zahvalnost za iscrpna objašnjenja i stručno vođenje na terenu dugujemo Braci Babiću. Zahvaljujemo se i Adnanu Zimiću na determinaciji vodenjaka.

Fotografije Nedim Jukić i Braco Babić (privatna kolekcija).